Hrvatska glazbena nagrada Porin pokrenuta je 1993. godine od kada predstavlja, ili bi trebala predstavljati, sve ono najbolje u hrvatskoj diskografskoj produkciji u protekloj godini. U tih 26 godina koliko struka nagrađuje struku neprežaljeni Oliver Dragojević osvojio je ukupno 30 kipića. Od drugih izvođača više od njega uspio je skupiti jedino Gibonni, a dio su maznuli zajedno, kao primjerice 2017., kada je njihov album ‘Familija’ pokupio šest Porina.
Premotajmo dva desetljeća unazad, u daleku, post ratnu 1996. kada je Oliver doma odnio Porina za Gibonnijevu ‘Cesaricu’ u obje komplementarne kategorije: onoj za hit i pjesmu godine. Budući da arhiva na web stranici Porina nije aktivna, ne mogu sa znanstvenom sigurnošću utvrditi da se tako nešto zbilo samo jednom u povijesti, ali za potrebe ove priče uzmimo da je takva konstatacija činjenično ispravna. S druge strane Oliverov i Gibbov sugrađanin Tonči Huljić nikad u životu nije dobio nijednog Porina. Toliko je to simptomatično da se kralj hrvatske estrade jednom zgodom s primjetnom gorčinom našalio kako Oliver Dragojević nije dobio Porina samo onda kada je pjevao njegovu pjesmu (’Dva put san umra’, abum ‘Vrime’, op.a.). Jedini Porin koji je Tonći Huljić ipak dobio bio je onaj koji mu je 2011. godine donijela Jelena Rozga za ‘Bižuteriju’. No, kontekst nam govori kako je ‘Bižuterija’ kipić osvojila isključivo zahvaljujući glasovima publike u kategoriji Hit godine, od koje se odustalo 2003. da bi 2010. bila vraćena, moguće kao alat kojim bi struka odobrovoljila popularne, a ‘nedostojne’ autore koje je postalo jako teško, ili barem neugodno, ignorirati. Jer koliko god Rozgina zarazna poskočica i razbijač plesnih podija na svim narodnim veselicama od krstitki do provincijskih diskača bila, hmmm, priprosta za profinjene i učene uši radijskih urednika i glazbenih kritičara samo bi joj lud ili potpuno gluh čovjek te godine mogao uskratiti titulu hita, no kako ga nije dodijelila struka taj je neviteški osvojen Huljićev Porin ostao nedorečen i niskokaloričan. Nova prilika Huljiću se pružila nekoliko godina kasnije kada se njegov proteže Petar Grašo s hitom ‘Moje zlato’ našao u izglednoj prilici osvojiti Porina za još prestižniju kategoriju Pjesme godine.
Suočivši se tada s grlatim Massimom te ‘alternativcima’ Hladnim Pivom, Pavelom i Elementalom, Grašo je izgubio od potonjih. ‘Goli i bosi’ Elementala s aktualnim socijalnim komentarom u ska ritmu više je legao stručnom biračkom tijelu nagrade od salonsko romantičarskih stihova Vjekoslave Huljić koje od instant prepoznatljivosti spašava jedino Grašov izvođački šarm i talent. To je bilo najbliže što se bračni par hitmejkera posljednjih godina približio osvajanju nedostižnog Porina u nekoj od najvažnijih kategorija. Ove godine u kategoriji za Pjesmu godine konkuriraju Detour (Bez tebe), Vatra & Massimo (’Nama se nikud ne žuri’), Nina Badrić (’Rekao si’), Vojko V (’Ne može’) te ponovno Petar Grašo s ‘Ako te pitaju’ čime je Huljić dobio priliku za popravni ispit. Sa svoja 33 milijuna You Tube pregleda Grašova/Huljićeva pjesma Vojkovu ‘Ne Može’ šije za cijelih 30 milijuna pregleda. Vojko V iz splitskog rap trojca Dječaci najveće je iznenađenje glazbene 2018., a uz Massima (što je manje iznenađenje) prikupio je najviše nominacija – njih čak šest, uključujući i onu za album godine. Sama činjenica da je jedna rap pjesma ušla u utrku za pjesmu godine pa čak i za najbolju mušku vokalnu izvedbu već je samo po sebi veliki uspjeh za mladog glazbenika, ali i preokret u poimanju žanra koji je u svijetu odavno najveći, ako ne i jedini mainstream, dok ga se u nas uporno gura u odjeljke klupske ili alternativne glazbe. A ne zaboravimo da se na albumu ‘Vojko’ krije i uspješna suradnja s Tončijem Huljićem u pjesmi ‘Pasta Italiana’, kojom se, spremno prihvativši samoironiju, Huljić pokazao kao cool lik, ma što mislili o njegovom radu. Porin je pak ovim nominacijama pokazao spremnost konačnog potpunog uvažavanja ‘novih’ glazbenih formi, a na snazi Grašovog hita njegovi utemeljitelji mogli bi konačno odati i priznanje radu čovjeka čije pjesme prosječni konzumenti lakih nota desetljećima obožavaju, a prema kojima je struka do sada pokazivala jedino prijezir.
Foto: Vojko V/Promo