Uzrečica „Nisam lud da budem normalan!“ šaljivo kruži zadnjih dana i Gradom i kažu cijelom Hrvatskom. Biti normalan u ova vremena nije znak zdrave pameti! Htjeli mi to ili ne, nije ni lako ostat normalan na sve što nam se događa, te je ova 'alanfordovska' uzrečica zapravo i pravi odraz stanja dana koje živimo.
Naše dane i naše živote kroje oni 'koji zgrću solde, pamet sole i falso se mole' i 'oni koji dalje hrle i s mafijom se grle', kao i 'oni koji od kruzera solde broje i novi turizam kroje', kako je, ima tom već godišta, ekipa s Porporele i udruge Nazbilj prozborila na Kašama obilježavajući sjećanje na velikog Tomu Šeparovića, uz svečano obavljen funero 'biser Gradu' naslutivši prije mnogih gdje nam ide Grad i mi s njim. Malo će tog u tim mutnim 'vladajućim' glavama razbistriti i bura koja je puhala ovih dana. A opet baca na jugo…
Sa Žarkovice…
Kad sunce proviri iza Žarkovice, gore iznad tvrđave koju su izgradili Francuzi i nazvali je Delegorgue u spomen na svog generala koji je poginuo u borbama sa Rusima i Crnogorcima 17. lipnja 1806. na Brgatu, svjetlost obasja prvo Svetu Mariju, pa Porporelu, te ni tren iza cijeli Porat, Staru gradsku luku. Neizostavni je to dio svake slike Grada, ali i dio obaveznog đira Gradom, sa Straduna, preko Peskarije do Porporele, ako ništa drugo, za vidjet Lokrum i more, koje nam poručuje kakvo nas vrijeme čeka. Evo jučer smo pomalo svečano, te i te kako neradno obilježili Dan neovisnosti, prisjetivši se onih suludih dana, razaranja i bombardiranja Dubrovnika i okolice mu jeseni 1991. godine. Prve granate upućene prema Gradu pale su u Porat, a kad su se ti luđaci, naši dragi susjedi s Istoka, opet Crnogorci i nakon skoro dva stoljeća, smjestili na Žarkovicu, redovno su nas gađali svim i svačim, ponajviše po Portu, al' i po cijelom Gradu i ulicama mu. Tih dana su samo najhrabriji išli u đir u Porat, te preko Peskarije do Porporele. Nije nam tih dana bilo važno hoće li bura il' jugo, po nama je padala neka druga, metalna ubitačna kiša.
Četiri kule
Porat je i danas, nakon svih stoljeća, nešto neizbježno i po puno tog središte događanja u Gradu. Stoljećima je bio ključni dio obrane Grada, tu su još uvijek, barem u ostacima i četiri kule koje su ga branile. Prva sa sjevera je Kula ribarnice, kao zaštita i sastavni dio Velikog arsenala, današnje Gradske, utvrda koju Austrija ruši 1853., zbog rekonstrukcije rive i Velikog mula. Kad prođete onaj zatvoreni otvor Arsenala i tri otvorena iza kojih je taraca Gradske, dolazite do Kaznene kule, koja ga je štitila s južne strane, povezujući ga s Kneževim dvorom, a ime je dobila jer je u jednom njenom dijelu nekad bio zatvor. U sklopu ove kule bila je i Fontika, izgrađena 1461., a u kojoj je bilo skladište žita, tu iskrcavano s galija. Odmah uz tu kulu je utvrda ispred Dvora i povezana s njim, Bastion Palača, znan po onoj prelijepoj taraci s koje se vidi cijeli Porat,ali i po malo znanom i oku prolaznika skrivenom reljefu Svetog Vlaha, koji kao u školjci sjedi uzidan u istočni dio ove kule. Zadnja u nizu je četvrta, Kneževa kula, koja je već dio Kneževa dvora, te je služila u svrhu obrane Luke, Grada, ali ponajviše Dvora, ako i prijašnje dvije. Zvali su je i Kula od zvona, jer je upravo s nje od 1366. do 1444. odzvanjao gradski sat sa zvonima, a sve do 1470. i zvono za sazivanje Senata i zvono Katedrale. Koliki je bio obrambeni značaj Gradske luke, ponajviše potvrđuje angažman velikog graditelja Miha Hranjca od strane Republike da u 17. stoljeću novim utvrdama pojača obranu. Hranjac sudjeluje u gradnji Vrata od Ploča, nekoliko važnih utvrda, nudi i gradnju nekih novih, a njegov plan gradnje u Portu objavio je veliki gospar i čuvar baštine Lukša Beritić u knjizi „Utvrđenja grada Dubrovnika“. Kao zahvala za sve što je učinio, ispod Sv. Marije jedna mali, sporedni prolaz zove se Ulica Miha Hranjca.
Središte događanja
Porat nije služio samo za obranu Grada, događalo se tu svega i svačega svih ovih godina i stoljeća. I do naših dana. S Trga ribarnice išlo se u kino Slobodu, na njemu su se igrale razne igre klinaca, preko Peskarije se išlo po prvu ljubav do Porporele. S Velikom mula kreće se raznim plovilima do Lokruma, a s brodova koji su tu navraćali slušala bi se glazba, među njima i najpoznatiji je bio Atlasov nekadašnji brod – disko klub 'Antika'. Nezaboravni su i dubrovački ribari, znani likovi sa svojim škercima i kazinima, od kojih i te kako i zauvijek pamtimo našeg Kneza Čilu. Naravno, Porat je bio početak vaterpola i plivanja, tu su održani prvi susreti VK Jug, a zadnjih godina tu se održava i finale Divlje lige. Tu na Ribarnici čak 50 godina bio je Klub pomoraca, kultno okupljalište svih koji vole more i dobro društvo. Malo je znano kako je upravo iz tog Kluba pomoraca krenuo i prvi radio program. U nedavno objavljenoj monografiji o 70 godina našeg Radio Dubrovnika piše kako su prostorije Krugovalne Postaje Dubrovnik bile u Klubu pomoraca na dubrovačkoj Peskariji, a čujnost je na počecima bila ograničena na malo područje. S redovitim programom započelo se 9. travnja 1942. godine. Kroničari su zabilježili da je u eter dubrovačke radio postaje prvo emitirana pjesma 'Oj, more duboko', s kojoj je nekoliko godina i najavljivan program.