Studentski teatar Lero pretpremijerno će 21. a premijerno 22. prosinca 2013. prikazati svoju novu premijeru, praizvedbu predstave "Pomrčina" Anice&Ruđera Boškovića u režiji Davora Mojaša. Izvedbe su u 19.30 sati u Lerovom prostoru u Lazaretima (zadnja lađa).
Prvi put na hrvatskim pozornicama naći će se u Lerovoj predstavi uprizoreni tekstovi znanstvenika svjetskog glasa Ruđera Boškovića i njegove sestre pjesnikinje Anice Bošković.
U režiji i dramatizaciji Davora Mojaša Studentski teatar Lero tako je iznova krenuo u novu avanturu uprizorenja djela iz bogate i obvezujuće dubrovačke kulturne baštine koristeći se rukopisima, tekstovima, biografijama i sudbinama znamenitih Dubrovčana. „Pomrčina“ preuzima dio naslova poznatog Boškovićevog djela „Pomrčina Sunca i Mjeseca“ i montažom pisama iz korespondencije brata i sestre, Ruđera i Anice, dramatizacijom fragmenta Boškovićevih zapisa i drugih dokumenata te tonskih sekvenci i nekih radiodramskih i fonoarhivskih snimki nudi poetizirani i začudni svijet posljednjih dana Ruđera Boškovića, osamljenički dubrovački trag uzdaha Anice Bošković ali i sliku današnjeg Dubrovnika imanentnih utiha, ostavljenih sudbina i povijesnih reminiscencija prizivajućeg sklada i ljepote. „Pomrčina“ je predstava o Ruđeru Boškoviću, njegovoj sestri Anici Anici Bošković ali i o Gradu koji zaboravlja i kojeg se često zaboravlja.
Scenografkinja i kostimografkinja je Dubravka Lošić, montažu tona ostvario je Viktor Lenert a u predstavi igraju: Ksenija Medović, Jasna Held, Zvončica Šimić, Matilda Perković i Latica Zekić a tehnički dio predstave Mato Brnjić, svjetlo i ton realizirali su Marko Mijatović i Antonio Ljubojević, plakat Nora Mojaš.
„Pomorčina“ je nastavak slijeda dubrovačkog baštinskog traga Studentskog teatra Lero nakon praizdebi predstava „Epitaphio“ Marina Držića, „Psyche Pelingrada“ Gjene & Iva Vojnovića, „Ljepirica“ Kaznačića, Kazalija i Pucića, „Dijaloga o ljepoti“ i „Dijaloga o ljubavi“ Nikole Vitova Gučetića i suvremenih dubrovačkih autora Davora Mojaša („Valcer“, „Tango“, „Možda vjetar?“, „Ruže s juga“, „Uzdah Marije Orsole“, „Divan dan“ ), Feđe Šehovića („Kazini od izbora“), Luka Paljetka („Skroviti vrt“) i Milana Milišića („Ljubičasti Stradun“, „Stupica vremena“ , „Mjesečina za Lady Macbeth“).
Režija i dramatizacija: Davor Mojaš
Scenografija i kostimografija: Dubravka Lošić
Tehničko vodstvo i realizacija scene: Mato Brnjić
Oblikovanje svjetla: Marko Mijatović
Svjetlo i ton: Antonio Ljubojević
Tonska montaža: Viktor Lenert
Skladateljica „Vokalize“: Paola Dražić Zekić
Koreografija: Vitolda Mayer
Realizacija kostima: Dubravka Lošić i Maja Glamočanin
Grafičko oblikovanje: Nora Mojaš
Tekst u programskom letku: Mira Muhoberac
Rekvizita: Fundus Lerovih škrinja i raseljenih uspomena
Igraju:
KSENIJA MEDOVIĆ, JASNA HELD, ZVONČICA ŠIMIĆ,
MATILDA PERKOVIĆ, LATICA ZEKIĆ
ELEMENTI PREDSTAVE
Pisma Anice Bošković bratu Ruđeru Boškoviću / Pisma Ruđera Boškovića sestri Anici Bošković / Tonski zapis iz glazbenoscenog uprizorenja Ruđu u spomen Ivice Prlendera (režija Ivica Kunčević) u Katedrali (29. 5. 2011.) uz dubrovački Međunarodni znanstveni skup Od Ruđera do danas: doprinos hrvatskog znanstvenika svjetskoj znanosti održan uz 300. obljetnicu rođenja Ruđera Boškovića / Iz navedenog uprizorenja uzdah Anice Bošković u interprataciji Milke Podrug Kokotović i fragment spomen-govora Bernarda Zamagne (21.5.1787. sa „žalobne svečanosti“ izgovorenog u dubrovačkoj katedrali) u interpretaciji Krunoslava Šarića / Epigram Ruđera Boškovića u prijevodu Ivice Martinovića i u interpretaciji Miše Martinovića iz fonoarhive HR Radio Dubrovnika/ Fragment radiodrame „U zadnjem času“ Iva Vojnovića u režiji Stephanie Jamnicky u produkciji Dramskog programa Hrvatskog radija (2006.) uz sudjelovanje Marije Kohn, Doris Šarić Kukuljice i Mara Martinovića / Rečenice iz Pomorčine Sunca i Mjeseca Ruđera Boškovića / Zvona udaljenih crkava, nježni dodir maestrala u suton, podsječajući šum valova mora i glazba kaplji duše skrivenih sjena stanovnika zatravljenog Grada koji se ogleda u zrcalu vlastitog odraza / Utihnule molitve njena srca i njegove ure ostavljene u odlasku / San koji traje / Bijeli buketi od nekih negdje ostavljenih vjenčanica, tihih molitvi, miris voska među njenim prstima i ponoćni urotnički ples krinolina kad utihnu srca Luninih ljubavnika…
Pomrčina je prvo uprizorenje nekog od tekstova Ruđera Boškovića i pjesama i prikazanja Anice Bošković u hrvatskom kazalištu. Pomrčina je još jedan Lerov okušaj scenskog propitivanja dubrovačke književne i kazališne baštine. Prepoznavanja i intimnih i neznanih slutnji stanovnika Grada koji je iznjedrio svoje velike sinove i zaslužne kćeri. U Lerovom teatarskom glosariju i repertoarnom izboru, Anica i Ruđer Bošković slijede niz započet uprizorenjima tekstova sestre i brata Gjene i Iva Vojnovića, odnosno Držića, Kaznačića, Kazalija, Pucića i, najposlije suvremenih dubrovačkih autora Šehovića, Mojaša, Paljetka i Milišića. Pomrčina je predstava o Dubrovniku, onom iz uspomenara davnih i naših godišta ali i suvremenih njegovih mijena u kojima se još uvijek uspijeva prepoznati svojom posebnošću. Pomrčina je i predstava o Gradu koji pomalo nestaje i o njegovoj slici koju Lero želi otrgnuti zaboravu i teatru je ponuditi kao zahvalu podneblju koje ga je iznjedrilo.
„…Ili kad ružičnu glavu iz valova pomoli Zora / Izjutra rano pa prvom tad poprska svjetlošću cvijeće. / Možeš vidjet i zvijezde da bliješte u sumračnu zraku, ali tek one zvijezde što punije zračna prostranstva, / Jače svjetlošću svojom u vedroj osvjetljuju noći.“ (R. Bošković Pomrčina Sunca i Mjeseca)