Ako sam u svom prošlom osvrtu konstatirao da je ”Vučji odgoj” najiščekivanija serija godine, onda bih za HBO uspješnicu ”Slom” sa sigurnošću mogao reći da je riječ o seriji koja je obilježila ovogodišnju covid pandemijsku jesen. O tome koliko je ova raskošno producirana filmska priča, smještena u mondeni svijet suvremenog New Yorka, opravdala visoka očekivanja gledatelja, saznajte u tekstu koji slijedi.
Piše: Pavo Jančić, prof.
Ova zanimljiva šestodijelna mini-serija i prije samog prikazivanja imala je sve potrebne pretpostavke da postane hit. Pored zvjezdane glumačke postave koju predvode Nicole Kidman, Hugh Grant i Donald Sutherland, jamstvu uspješnosti pridonosi činjenica kako seriju potpisuje nagrađivani scenarist i producent David E. Kelley (”Male laži”), dok se redateljske palice prihvatila dobitnica Oscara Susanne Bier (“U boljem svijetu”, “Noćni upravitelj”). Serija je nastala prema intrigantnom romanu “You Should Have Known” autorice Jean Hanff Korelitz i puno je više od pukog trilerskog prenemaganja (Who Killed Laura Palmer, odnosno Elena Alves?), kao što to možda izgleda na prvu loptu. Osim toga, mnoge današnje hit-serije često upadnu u zamku koja se zove, druga, treća, četvrta, peta sezona, koje su nerijetko potpuno nepotrebne, isforsirane i razvučene do groteske. Sa ”Slomom” to nije slučaj, jer šest epizoda i jedna sezona, u ovom su slučaju prava mjera za ono što je serija htjela prikazati.
A nije da je malo toga htjela problematizirati. Od propitivanja rasne segregacije i klasnih razlika, preko seciranja obiteljskih odnosa u današnjem američkom društvu, pa sve do minuciozne studije ljudskih karaktera, ova priča o otuđenosti, dekadenciji i auto-destrukciji njujorške više klase, suptilna je psihološka drama, kojoj motiv ubojstva isključivo služi kao fabularni okvir i okidač za otkrivanje svih onih ”velikih i malih laži” američkog sna.
Psihološko-sudska drama, sa snažnim primjesama urbane krimi priče
Struktura priče je otprilike ova: psihoterapeutkinja Grace Fraser (Nicole Kidman) i njezin suprug, dječji onkolog Jonathan Fraser (Hugh Grant) žive naoko idiličnim životom, uživajući u svim privilegijama pripadnika društvene kreme s Manhattana. I ne, nije riječ o nouveau riche ekipi, već je to nobles skupina čudaka, čiji se ugled, bogatstvo i utjecaj prenose trans-generacijski, kao nešto normalno, samorazumljivo i poprilično nepretenciozno. Jednostavno to su oni, aristokratski mirni, emotivno distancirani, umjetnički obrazovani, i da, svi sviraju klavir ili violinu. Oni su filantropi koji organiziraju humanitarne zabave, čija djeca idu u elitne škole, čiji stanovi imaju naglašeno visoke stropove, diskretnu poslugu i vratare, kao i balkonski pogled na East River.
E, pa u tom i takvom svijetu jedna nasilna smrt, preko noći mijenja sve. Ukoliko se ne može zataškati (a u ovom slučaju ne može) onda ta smrt otvara bezdan u životima svih njenih izravnih i neizravnih protagonista, dovodi do neočekivanih obrata, bizarnih i ponekad bolesnih otkrića. Ubojstvo Jonathanove ljubavnice Elene Alves sve odjednom pretvara u bestidnu laž; i brak i ljubav i prijateljstvo i emotivnu, ali i financijsku sigurnost. Naravno da je priča slojevita i komplicirana, prepuna neočekivanih obrata, previranja, iznenađenja, a kako većina likova ima dovoljno jak motiv za ubojstvo, cijela se fabularna napetost upravo gradi na tom Hercule Poirot narativu. I naravno, sve se raspliće u posljednjoj, šestoj epizodi, koja dolazi kao grand finale ove intrigantne serije. Žanrovski je to prvenstveno psihološko-sudska drama, sa snažnim primjesama urbane krimi priče, a razina misterije i suspensa i više će nego zadovoljiti i one gledatelje kojima obiteljske napetice i nisu previše ”napete”.
Serija provokativno propituje ulogu današnje dezintegrirane obitelji
Međutim, onima koji vole realističnije filmske posvete životu, taman on bio opterećen nečim tako groznim kao ubojstvo, serija će vjerno predočiti sliku suvremenog, pred-pandemijskog velegradskog života, gdje obitelj sve manje postaje mjesto gdje se pojedinac osjeća ostvarenim. Doktrina ”periferije braka” rađa dvostrukim moralom, odnosno izvanbračnim seksualnim vezama supružnika, koje neizbježno dovode do bračnih tragedija, a suvremeni trendovi majčinstva i očinstva dobivaju nove, drugačije dimenzije. U vremenima potrošačkog društva, poslovne zauzetosti majke i oca, emocionalne distanciranosti djedova i baka, pojavljuju se novi čimbenici socijalizacije i odgoja; Internet, masovni mediji i društvene mreže. O svemu tome sjajno progovara ”Slom”, koji provokativno propituje ulogu današnje dezintegrirane obitelji, kao mjesta emotivne ne/stabilnosti svojih članova, njihove ne/sigurnosti u vremenima društvenih konflikata, otuđenosti i društvene mimikrije.
Redateljski postupci dodatno naglašavaju svu zloslutnost i hladnoću njujorškog društvenog, ali i onog fizičkog, uličnog okruženja. Nicole Kidman cijelu seriju uporno šeta ulicama ovog megapolisa, u svojim raskošnim baršunastim kaputima i sve je nekako vizualno besprijekorno, ali pomalo ledeno, prigušeno, nelagodno, na mjestima i nadrealno. Flashbackovi iz prošlosti otkrivaju pozadinu pojedinih događaja, neobični kutovi snimanja sugestivno dočaravaju napetost, ali i svu lepezu emocija koje se kriju u akterima ove neobične filmske priče. Ukratko, režija je nadahnuta, scenografija i kostimografija raskošni, gluma vrlo dobra. Uz poslovično dobre Kidmanicu, Granta i starijeg Sutherlanda, uvjerljive uloge ostvarili su Matilda de Angelis, Noah Jupe te Edgar Ramirez. Priča je na trenutke malo razvučena, napetost se ponekad previše umjetno podgrijava, neke scene bi mogle biti ambicioznije odglumljene, ali sve u svemu riječ je o vrlo dobrom filmskom uratku kojem bih, u nekom svom imaginarnom dnevniku ocjenjivanja, dao ocjenu 7,5/8 od mogućih 10. Ponajviše naravno, zbog Kidmanice.
Lažu li nam oči Grace Fraser?
Zato sam na kraju i želio nešto dodatno reći o njenoj glumačkoj izvedbi Grace Fraser. Ova uloga majke, kao jamca unutarnje kohezije obitelji, njenog integriteta i na koncu samog opstanka, tražila je posebnu ekspresiju, emotivnu uronjenost u lik prevarene žene, čiji se dotad strogo kontrolirani život pred očima cijelog svijeta doslovno raspada u komadiće. Koliko je u tome ova slavna glumica uspjela, mišljenja filmskih kritičara se razilaze. Mnogi joj naime zamjeraju da joj je učestali odlazak ”pod nož” ozbiljno narušio facijalnu ekspresivnost po kojoj je bila poznata i da je upitna njena glumačka budućnost, barem što se tiče onih ozbiljnijih uloga.
Po mom skromnom sudu, upravo je ta odsutnost mimike dala dodatnu vrijednost njenoj izvedbi, hladne, emotivno hendikepirane, profesionalno suzdržane psihijatrice. Posebno što se kamerman kroz šest epizoda suptilno bavi njenim očima, u kojima se zrcali cijela fabularna nit serije, sa svim svojim gradacijama, klimaksima i antiklimaksima. Kako tvrde stručnjaci za govor tijela, upravo oči, ta ”ogledala duše”, mogu nam puno reći o osobi. Budući se ne može kontrolirati veličina ljudskih zjenica, promatrajući nečije oči možemo puno saznati o stanju te osobe. Odnosno otkriti istinu u njima. Lažu li na kraju oči Grace Fraser, te brižne majke, prevarene žene i tužne kćeri, na vama je da provjerite.
Naziv: The Undoing (“Slom”)
Autor: David E. Kelley
Mreža: HBO, SAD 2020.
Foto: printscreen hbogo.hr