U prepunom dubrovačkom kinu ‘Sloboda’ u srijedu navečer je održana projekcija dugo iščekivanog filma ‘260 dana’. Film će se u našem gradu moći pogledati do 11. studenoga u kinu ‘Sloboda’, svaki dan u dva termina, u 18 sati te u 20:30 sati.
Temeljen na autobiografskom romanu Marijana Gubine, film govori o tragediji njegove obitelji, koju su zarobili pripadnici srpske okupatorske vojske u mjesecu kolovozu 1991. godine u Dalju, nedaleko od Vukovara. Točno 260 dana njegovi su roditelji, tri sestre i on kao desetogodišnjak bili zarobljeni u srpskim logorima, mučeni, pretučeni, izgladnjivani. Film je režirao Jakov Sedlar, potrudivši se na filmski set dovesti ozbiljna svjetska glumačka imena poput Tima Rotha, Willa Godbera, Armanda Assantea, Angele Moline, Sama Hazeldinea, Camille Rutherford, Aleca Newmana, Toma Forbesa i još 40-tak britanskih, španjolskih i hrvatskih glumaca. Scenarij potpisuje Dominik Sedlar, a sam film je sniman prošle godine u Hrvatskoj, dok je cijela postprodukcija realizirana u Hollywoodu. Glumački, vizualno i produkcijski sve to izgleda vrlo moćno, a sama činjenica da su u tijeku pregovori za kino distribuciju s više od 100 zemalja diljem svijeta, govori u prilog činjenici da smo konačno dočekali kvalitetan film o Domovinskom ratu.
Između zbilje i sna
Poznata je činjenica da svaki rat zapravo kratko traje s obzirom na to koliko traju njegove posljedice. Rat izbezumljuje čovjeka, ponižava njegovo dostojanstvo, u konačnosti ga lišava i samog života. U ratnom vihoru na vidjelo izlazi okrutna istina o vlastitoj bespomoćnosti, u kojoj ne upravljamo svojom sudbinom, a kraj nam određuju neki daleki, mračni ljudi. U ratu zlo uzima svakojaka lica, koristi se ideologijama, religijama, nacijama, pravdom ili demokracijom, a u stvari je zlo uvijek isto, nisko, nagonsko, prljavo, bezbožno. Zato je svaki film s tematikom rata duboko antiratni film, jer on rat ne hvali, ne raduje mu se i ne potiče ga, već ga naprotiv propituje, problematizira i osuđuje. Takva filmografija je moralno angažirana, bazirana na poetici suosjećanja prema žrtvi, ona je utopistički predosjećaj nade da usred povijesnog usuda ratom poništene ljudske egzistencije, postoji ljubav, postoji utjeha, postoji smisao.
Sedlarov film nastao po Gubininom romanu je film fascinantne dubine uvida u tajne čovjekovog uma, stravična kronika ljudske transformacije u ratnim uvjetima, mučan naturalistički prikaz nesrećama obilježenih života. On je ujedno i glas koji potresa, munkovski krik užasa, tegoban i patnički put po mukama, neoznačenim postajama intimnog križnog puta. Film vjerno dočarava svu dramatiku Marijanove proze, kroz brutalne scene ropskog rada, neprijateljskog uništavanja i pljačke obiteljskog doma, lažnih strijeljanja, premlaćivanja na smrt, silovanja, skupljanja masakriranih tijela, gladi, okrutnosti i moralne izopačenosti dojučerašnjih susjeda. I straha, tog užasnog paralizirajućeg straha, kao tužnog lajtmotiva cijelog filma.
Snažna antiratna poruka i humanitarna akcija
Spisateljica Clarissa Pinkola Estes jednom se zapitala: što to znači živjeti s ratom i sjećanjima na rat u sebi? To znači da živite dva svijeta. U jednom što traži nadu i drugom, beznadnom. U jednom što traži smisao i drugom, uvjerenom da je jedini smisao života taj da nema smisla. Marijan Gubina svoj je smisao našao u ljubavi, oprostu, u dijeljenju i vjeri. Ovaj hrabri mladi čovjek pobijedio je sve tragedije koje su mu se dogodile za vrijeme i nakon Domovinskog rata i oprostio svo zlo koje je počinjeno njemu i njegovoj obitelji. Svjestan činjenice da žrtva mora oprostiti kako bi sebe oslobodila osjećaja mržnje, koja uvijek razara isključivo dušu onog u kome prebiva, shvatio je da je najveća kazna zločincima upravo njihov počinjeni zločin.
Film ”260 dana” jedinstvena je poruka o potrebi praštanja kao imperativnom uvjetu opstanka. Opstanka suživota, koji je moguć onda kad se napuste blatna i maglovita područja mitologije, osvete i ratništva. Pravda zahtijeva katarzu, temeljito pročišćenje duše, istinu o nestalim i ubijenim, ali i kazneni progon onih koji su počinili zločine. Onih koji su pripadali zločinačkoj velikosrpskoj ideologiji koja je okrvavila ruke u Hrvatskoj i čija šutnja i nedostatak kajanja opterećuju ovo društvo i priječe normalni suživot sve ove godine. Jer niti se mir gradi na prešućivanju zločina, niti je društvo koje se odbija suočiti sa svojom traumom zdravo društvo.
Upravo zato je filmska ekipa ratne drame „260 dana“ pokrenula snažnu humanitarnu inicijativu s ciljem pronalaska preostalih 1744 nestalih hrvatskih branitelja i civila iz Domovinskog rata. U okviru akcije javnosti se nudi 500.000 eura nagrade za vjerodostojne informacije o lokacijama na kojima se nalaze još uvijek nepronađene žrtve rata, kako bi njihove obitelji napokon dočekale mir i istinu. Još jedan razlog više da svi ovih dana prošetamo do kina ‘Slobode’ i podržimo film ”260 dana”. Bar toliko dugujemo ovom hrabrom čovjeku i ovom sjajnom filmskom i humanitarnom projektu, bar toliko dugujemo hrvatskim braniteljima i ovoj napaćenoj, ratom i poratnom pljačkom, duboko istraumatiziranoj zemlji.
Što je u najavi filma, ali i životu rekao Marijan Gubina gostujući u podcastu S Barbarom, pogledajte na You Tube kanalu Dulista.
