Prije nego dovršim načetu i ukratko prezentiranu temu o broju dubrovačkih branitelja 1991. godine, vođena brojnim reakcijama koje je izazvala u javnosti morat ću se vratiti na sam početak feljtona. Naime, reagiranja pokazuju da sam pored objašnjenja razloga pisanja ovih tekstova trebala pojasniti i sam pojam feljtona ili podliska. Dobio je ime radi stalnog mjesta unutar novine na kome se objavljuje, a cilj mu je da na živ i pristupačan način približi široj javnosti određene teme i rezultate, u ovom slučaju povijesnih istraživanja do kojih je ova iznimno važna znanost došla.
Reakcije branitelja, a pogotovo onih čije je mišljenje važno radi njihovog velikog osobnog doprinosa u Domovinskom ratu, značajno utječu i nezaobilazne su za svako stručno bavljenje ovim razdobljem naše novije povijesti. Zato malo zaboli, kad vas radi nerazumijevanja forme feljtona i ograničenja koja ona nameće, optuže za površnost ili politikantstvo.
MALO VIŠE VJERE
Pomislite da su, sa samo malo više vjere u dobre namjere, trebali sami zaključiti da se razbijanje mita o malobrojnosti dubrovačkih branitelja 1991. ne zasniva jedino na dva objavljena i gotovo ista popisa. Ona su tu samo kao ilustracija ove teme koja bi trebala zadovoljiti interes šire javnosti. Kad je već tako i kad se moram „braniti“, „pohvalit“ ću se kako sam tijekom višegodišnjeg bavljenja ovom tematikom, zajedno s kolegom Mišom Đurašem, za najveći dio dubrovačkih branitelja utvrdila i gotovo cjelovit njihov poimenični popis po postrojbama. Naravno, ne na osnovu dva objavljena popisa, nego temeljem brojnih prikupljenih izvornih dokumenata, svjedočanstava branitelja i njihovih zapovjednika, a u skladu s pravilima struke, i to puno prije sadašnjeg aktualnog međusobnog „prebrojavanja“ i podjela na „lažne“ i „prave“.
Tako je na primjer, utvrđivanju broja i imena za 32 pripadnika Inženjerijskog voda u 1991. godini, prethodila analiza više poimeničnih popisa Zapovjedništva obrane iz listopada i prosinca 1991., podataka iz službene Raščlambe borbenih djelovanja, zabilješki načelnika inženjerije bojnika Antuna Karamana, svjedočenja zapovjednika voda Vitomira Pavlića, kao i svjedočanstava prikupljenih od više istaknutih pripadnika ove postrojbe, Mara Bašića, Žana Žanetića i drugih. Gotovo identičnim postupkom istraživanja su provedena za većinu postrojbi iz obrane Grada, a uz to Muzej je obogatio svoje zbirke i brojnim izvornim fotografijama i predmetima iz tog vremena, koji pripadaju povijesnim izvorima prvog reda.
Mnogi bi se iznenadili kada bi vidjeli da u svojim zbirkama posjedujemo i prikupljene dokumente poput izvornih platnih lista 11. samostalnog bataljuna ZNG Dubrovnik iz lipnja i srpnja 1991., ili popise ambulanti i medicinskog centra o ranjenicima kojima je u tim ustanovama pružena pomoć tijekom borbenih djelovanja 1991. i 1992. godine, te popise časnika i dočasnika Zapovjedništva obrane iz istog razdoblja, itd.
ZAPOVJED S NAVEDENIM SNAGAMA
No, vrijeme je da se vratimo temi ovog feljtona, te stoga kao prilog iznesenoj tvrdnji o rušenju mita o „šaci“ ili „šačici“, objavljujemo još neke, široj javnosti, zanimljive popise i dokumente iz Zbirke muzeja.
Budući po važnosti prednost nad popisima i izviješćima imaju zapovjedi, navest ćemo samo neke dijelove iz Zapovijedi Zapovjednika obrane općine Dubrovnik od 2. prosinca 1991. čiji original također posjedujemo. U njoj se o našim snagama u obrani „ekvivalenta ojačanog pješadijskog bataljona i Odreda HRM“ navode slijedeće snage: 1 satnija sa snagama Mjesne zajednice (MZ) od 250 ljudi koja brani područje od Orsule, preko žičare kao i obalni rub; 1 satnija s MZ od 130 ljudi brani područje žičare, luke Gruž do Montovjerne; 1 satnija s MZ od 130 ljudi brani područje Gruž, Nuncijata, luka; 1 satnija od 120 ljudi brani područje Sustjepana, Kantafiga do Nuncijate; 1 satnija organizira obranu šireg područja Montovjerne, a snage jednog voda brane otpornu točku Srđ. Satnija mornaričke pješadije s vodom dragovoljaca iz Zagreba i MZ Lapad, koja broji 200 ljudi organizira obranu šireg područja Babinog Kuka (uvala Solitudo, M. Petka, hotel Zagreb). Snagama voda 15 ljudi na o. Koločep i 15 ljudi na o. Lopud osiguravamo komunikaciju Grad – kopno. Područje Lapada brane snage Policijske uprave koje broje oko 100 ljudi, a u pričuvi su snage jednog voda smještenog u Hladnici. Potporu navedenim snagama pružaju BVG I (3 x MB 82 mm) i BVG II (2 x MB 120 mm), te vod 76 mm ZIS i raketni vod (128 i 9 K 11), bez navedenog broja ljudi. U Zapovjedi se navode i snage ojačanja iz Zagreba, Sinja i Splita koje su uključene u obranu Grada.
Kao i svaka zapovijed, i ova je popraćena odgovarajućom Odlukom Zapovjednika obrane prikazanom na zemljovidu. U gornjem desnom kutu ove Odluke nalazi se: „Shema organizacijsko – formacijske strukture sektora Dubrovnik i Shema žičnih veza u obrani Dubrovnika“. Prema iznesenim podacima iz sheme, ukupni broj časnika (58), dočasnika (22) i vojaka (1069) iznosi 1149 branitelja koji su bili uključeni u obranu užeg gradskog područja neposredno pred najteži neprijateljski napad 6. prosinca 1991. godine. U prilogu donosimo i dio izviješća Zapovjedništva obrane od 1. prosinca 1991. u kome su prikazane snage obrane Grada (prilog 1.)
Za utvrđivanje broja branitelja i način njihove organizacije značajne su Zapovijed o osnivanju 75. samostalnog bataljuna „r“ HV, kao i pripadajuća organizacijska shema od 28. prosinca 1991., a koje posjedujemo u izvorniku (dio Zapovijedi-prilog 2.), a prema kojoj je trebao brojiti 692 branitelja. Ne smijemo zaboraviti da su pored njega u obranu Grada uključeni i Odred naoružanih brodova i snage PU kao i odred HRM Dubrovnik.
GRAD HEROJ
Nakon ovih iznesenih podataka i održane svečane Akademije u Gospinu polju, povodom 20-te obljetnice uspješne obrane Dubrovnika, na kojoj sam kao i vi svjedočila o zajedništvu branitelja i Grada, mislim da nije ostalo prostora za dalje preživljavanje mita o gradu koji nitko nije htio braniti i iz kojeg su svi pobjegli. Mislim da se pokazala prava snaga herojske obrane 1991. i vjerujem da će svečani mimohod i postrojavanje, kao i sve druge svečanosti u sklopu programa obilježavanja Dana branitelja, postići da Dubrovnik konačno dobije odgovarajuće mjesto u povijesti i da će biti zabilježen kao Grad heroj koji je dao nemjerljiv doprinos konačnoj pobjedi i međunarodnom priznanju Republike Hrvatske.
U nastavku feljtona, potrudit ću se opisati ratna djelovanja na dubrovačkom području u studenom i prosincu 1991. kako bi kao povjesničar dala prilog u utvrđivanju istine o tim događanjima.
Prilozi:
Dio izviješća Zapovjedništva obrane od 1. prosinca 1991.
Dio Zapovijedi o osnivanju 75. samostalnog bataljuna „r“ HV