Htio sam za svoju obitelj proizvoditi nešto što nema utjecaja nikakvih pesticida i štetnih tvari, htio sam biti drugačiji. Na našem području to je vrlo zahtjevno jer sve što sadite mora dolaziti od rasadnika koji je ekološki uzgojiv – govori nam Cvijeto Vukojević, vlasnik OPG-a Vukojević u Mokošici koji je danas otvorio svoju sezonu berbe maslina. Kao zaljubljenik u masline ‘okrenuo se’ i nešto zahtjevnijem uzgoju. Cvijeto je prvi i jedini ekološki maslinar na ovom području. Ističe kako se radi o svojevrsnom pionirskom poslu prerade maslina za koji mora prijeći više stotina kilometara.
– Potrebno je kupovati ekološko gnojivo i koristiti ekološke certifikate, a u nas vam je sve to još uvijek nepoznanica. Pređem čak 274 kilometra jer u nas niti jedna uljara nema ekološki certifikat. Idem u uljaru u Marini blizu Trogira gdje imaju dvije uljare, certifikat te ekološkog proizvođača, otkriva Cvijeto i dodaje kako je najveći izazov činjenica da se pri ekološkom uzgoju maslina svaki put svaki put čisti cijelo postrojenje što je, kako kaže, dosta zahtjevno za uljare. Kad je u pitanju ekološka proizvodnja onda su i sami troškovi puno skuplji.
– Prerada je jednu kunu i 30 lipa, no tu su i putni troškovi goriva i autoputa. Problem je što se u nas, budući da sam jedini, u uljarama u kojima sam ja dosad prerađivao nema smisla izvaditi certifikat jer on u godini košta više od 1000 eura, objašnjava Cvijeto te dodaje kako se sav trud isplati kad na stolu imate maslinovo ulje ekološkog uzgoja. Cijena maslinovog ulja iz ekološkog uzgoja prati i skuplje troškove obrade maslina.
– Cijena ekološkog maslinovog ulja je duplo skuplja nego obično. Radi se o jako specifičnom uzgoju gdje se sve kontrolira. Stručnjaci uzimaju uzorak ulja, zemlje i lista, potom se sve šalje nadležnom ministarstvu. Cijeli taj postupak košta i ovisi o količini maslina, pojašnjava Cvijeto.
Ipak, sreća u nesreći je da se Cvijeto, kako nam otkriva, brine za maslinike koji već godinama stoje zaboravljeni.
– Obnavljam sve stare maslinike u koje nitko nije ušao pedesetak godina. Oni su zapušteni, ali sve je ekološki prihvatljivo. Uz to sadim i nove maslinike, ali tu također morate koristiti samo gnojiva s certifikatom. Imam svoje gnojivo, ali eto cijeli proces vuče jedno za drugim. – Dodaje kako se uz ekološki maslinik radi i košnja, pa kako ističe, sadi lavandu koja doprinosi raznolikosti i stvara harmoniju prirode. Uz ekološki uzgoj, trudi se i uvrstiti što raznolikije vrste maslina.
– U mene su 90 posto oblice, one su vam ovdje na području Mokošice i Petrovog sela. U Brsečinama su bjelice, mrgulje, mezanice i uljarice. Ove nove što sadim su španjolske levantinke. Koliko imam sredstava toliko i sadim novih jer sve sadnice također moraju imati posebne certifikate. Inače, početak berbe maslina očekuje kroz nekoliko dana, no Cvijeto već je započeo, a sve će kako kaže trajati oko mjesec dana. Ekološki uzgoj nije niti malo jednostavan pa, kako navodi, nije lako niti planirati koliko će maslina ukupno imati.
-Teško je reći. Ove godine očekujem između 7 i 10 tona. Nije to prosječno jer sam lani imao upola. Sve zavisi o tome koliko će maslina koju ste izvukli, amo reći iz džungle, koliko će dati. Prosjek je jedna maslina koju sam izvukao 2017., danas sam samo na njoj ubrao 80 kila, pojašnjava Cvijeto.
Ipak, ništa nije teško kad posao radiš s ljubavi, a na kraju imaš i ‘svojih ruku djelo’. Najveći izazovi s kojima se susreće kako nam otkriva je nedostatak radne snage – Ne mogu okupiti veliku ekipu ljudi. Danas je nas troje ljudi ubralo 300 kila, a fizički rad je najzahtjevniji, morate imati nekoga tko će vam pomoći. Također, što više imate strojeva, to vam je lakši posao, zaključuje Cvijeto.