Zahvaljujući bogatoj i dinamičnoj povijesti, bečka je kuhinja priča za sebe. Dugogodišnji vladari Habsburgovci širili su svoje carstvo na države različitih kultura, pa su usvojili i razne namirnice i načine pripreme jela.
Bečku kuhinju proslavio je Wiener Schnitzel (bečki odrezak), zatim Parmesanschöberlsuppe (juha s knedlicama od parmezana) i Fiaker Gulasch (sličan mađarskom gulašu) te Sacher Torte (čuvena "zaherica" s džemom od marelica i čokoladnom glazurom).
Uz brojne sličnosti s njemačkom kuhinjom, austrijska u sebi nosi i utjecaje različitih etničkih skupina koje su, u dugom razdoblju Austro – Ugarske Monarhije u kojem su se granice pomicale u svim smjerovima, mijenjale i načine pripreme hrane. Tako se u ovoj kuhinji prepoznaju obilježja njemačke, švicarske, mađarske, turske, slovenske, hrvatske, francuske, španjolske, nizozemske, talijanske, srpske i židovske kuhinje.
Bečka kuhinja je jedina kuhinja koja svoje ime nije dobila po državi (ili pokrajini) već po gradu, doduše glavnom gradu Austrije, ali nekoć glavnom gradu velike Monarhije. Ona u sebi nedvojbeno ujedinjuje ipak mnogo više od gradske kuhinje. Ona je kulturni vodič i kroz Beč, ali i kroz krajeve bivše Monarhije, jer su se tu našli recepti iz svih njezinih pokrajina, koji su se tu kao u nekom melting potu preoblikovali i dobili znani bečki okus koji ih je potom širio dalje.
Tipičan austrijski obrok podrazumijeva 2 do 7 sljedova – ovisno o prigodi. Obično počinje predjelom (Vorspeise), zatim na red dolazi juha (Suppe), pa glavno jelo (Hauptspeise) s nekoliko priloga (Beilagen), a završava desertom – kolačem (Kuchen) ili tortom (Torte). Uz ukusno jelo, Austrijanci će rado popiti pivo, vino ili slatkasti sekt.