Aljoša Jurinić mladi je hrvatski pijanist koji su dubrovačkoj publici prvi put predstavio 1. travnja na koncertu u Revelinu s Dubrovačkim simfonjiskim orkestrom, kojim je ravnao cijenjeni dirigent Cristoph Campestrini.
Koncert je bio iznimno uspješan i posjećen, a oni koji su propustili nastup mladog pijanista mogu u njegovom radu uživati 16. kolovoza ove godine, kada će nastupiti na 67. Dubrovačkim ljetnim igrama. No, prije toga, podijelio je svoje dojmove o glazbi, te što za njega glazba znači za ovaj broj DuLista.
Ono što se u Jurinićevoj bogatoj biografiji može istaknuti kao kruna njegovog rada jest uspjeh na prestižnom pijanističkom natjecanju ‘Chopin’ u Varšavi. Jurinić je, naime, prvi hrvatski pijanist koji je dospio u finale ove najvažnije natjecateljske pozornice u glazbenom svijetu, za mlade od 17 do 30 godina.
-Natjecao sam se u listopadu 2015. godine. Ušao sam, kroz šest eliminacijskih krugova, u finale, među deset od 450 natjecatelja. Šest puta žiri eliminira određene, a sad sam imao 26 godina – ističe Jurinić o ovom natjecanju koje se odvija svako pet godina. Osjećaj je, kaže, bio neponovljiv i očekivano, pozitivan.
– To je najveća stvar u životu mladog umjetnika koji se bavi sviranjem klavira, na neki način ostvarenje sna. U nekoj dobi, kad si mali, ne razmišljaš o tome ozbiljno, nego onako, zapravo, samo kontempliraš. Kod mene, zadnjih nekoliko godina to je bilo ostvarenje nekog cilja, a osjećaji se zapravo tek sad sliježu. Čovjek je tamo, na natjecanju, a nije niti svjestan što se događa – ističe.
No, ovo nije prvo natjecanje na kojem je ovaj mladi pijanist sudjelovao. Zapravo, svoj najveći uspjeh ostvario je 2012. pobijedivši na uglednom pijanističkom natjecanju Robert Schumann u skladateljevu rodnom gradu Zwickauu. Pobjednik je brojnih natjecanja, među ostalim triju pijanističkih natjecanja u Italiji: 3. Međunarodnom pijanističkom natjecanju Encore! Shura Cherkassky u Milanu, 4. Međunarodnom pijanističkom natjecanju Luciano Luciani u Cosenzi i 5. međunarodnom pijanističkom natjecanju u Massarosi 2014.
Svaki uspjeh ima i svoj put, pa i početak. Stoga se Aljoša rado prisjetio svojih početaka, kada je prvi put – sjeo za klavir.
-Nemam u obitelji glazbenika, kako već to najčešće ide. Roditelji su me jednostavno kao intelektualci htjeli obrazovati u svakom bitnom segmentu. A to je podrazumjevalo, osim standardnog školovanja, obrazovanje u glazbenom, likovnom i sportskom smislu. Od malih nogu išao sam na sve te aktivnosti. Sport stvarno volim, ali nije me nikad zanimao ozbiljno, crtanje ‘nula bodova’, a glazba… Krenuo sam na sintisajzeru sa sedam godina, pomalo neozbiljno, popularne pjesmice i to – smije se Aljoša.
-Moja instruktorica vidjela je neki potencijal u meni, pa sam tako s osam godina krenuo u pravu glazbenu školu u Zagrebu. Nakon sintisajzera, klavir je bio logičan izbor. Sa šest, sedam, osam godina ljudi kad razlučuju što će svirati, to postaje u neku ruku hir. Osobno, imao sam tu sreću što je klavir najpopularniji instrument, samostalan u smislu da mi ne treba niti jedan drugi, konkurencija je najveća, ali su i prilike najveće jer ga ljudi najviše vole. Tako da je i teži i ljepši od svih ostalih, jer se zbog najveće konkurencije najteže probiti, no kad se to uspije, prilika je puno. – kaže Aljoša, kojeg je glazba odvela još dalje u obrazovanju, pa je tako stekao impresivnu naobrazbu. Pohađa pijanistički program najvišeg stupnja poslijediplomske koncertne izobrazbe (Konzertexamen) u klasi prof. Grigoryja Gruzman, na Hochschule für Musik Franz Liszt u Weimaru. Diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Rubena Dalibaltayana, a dvije godine studija proveo je na Universität für Musik und darstellende Kunst u Beču u klasi prof. Noela Floresa, a potom tri godine usavršavanja na Scuola di Musica di Fiesole u Italiji u klasi Eliso Virsaladze.
‘Mozart je težak u svojoj jednostavnosti’
Vraća se na nastup proteklog petka, ali i najavljuje koncert ovog ljeta u Dubrovniku.
-Ovo mi je prvi nastup s DSO-om, nisam nikad svirao na ovakav način u Dubrovniku. Jesam u nekim studentsko-učeničkim aranžmanima, no ne kao solist. Ovo je moj prvi pravi ozbiljni nastup, a stižem i na Igre – ističe Aljoša, koji je nastupio izvodeći Mozartov Koncert za klavir i orkestar br.26 u D duru ‘Krunidbeni’ , dok su DSO svirali bez njega, u drugom dijelu, Mendelssohnovu Simfoniju br. 5 u d molu ‘Reformacijsku’.
-Mozart je težak u svojoj jednostavnosti, a ta jednostavnost znači da je sama suradnja s orkestrom nešto lakša nego kod nekih skladbi koje su kompleksnijeg izraza, a težina Mozarta je više u nekim detaljima – kaže, dodavši kako mu je ova suradnja bila izvrsna.
-Dirigent koji, iako ima talijansko prezime, je Austrijanac, a sviram Mozarta – to ne mora značiti ništa, ali u njegovom slučaju to znači da je stvarno znalac i to je jako lijepo. Orkestar je odličan, i sviranjem kao takvim i njihovom osjetljivošću na moje sviranje. To je najbitnije u suradnji, zato nije bilo u zajedništvu – ističe.
Aljoša Jurinić će ovoga ljeta, u sklopu programa ‘Mladi laureati prestižnih međunarodnih glazbenih natjecanja’, nastupiti u Dvoru 16. kolovoza s repertoarom: Robert Schumann: Sonata br. 1 u fis-molu, op. 11, Franz Liszt: Španjolska rapsodija, S. 254, te Frédéric Chopin: Sonata br. 3 u h-molu, op. 58 i Chopenova Balada br. 4 u f-molu, op. 52., stoga ne propustite nastup mladog pijanista koji svoje uspjehe iz dana u dan zaokružuje i širi, a koji nam je za kraj kratko podijelio svoje viđenje glazbe:
-Mi, glazbenici, sviramo skladbe koje su nastale davno, i mora postojati i stvarati se još nešto zanimljivo u tome – da bi bilo primamljivo. Možeš ‘samo’ svirati, ali nekako je bolje da ima više segmenata. Zato je lijepo uvijek i stalno – govoriti o glazbi – zaključuje ovaj uspješni pijanist.
JOŠ MALO CRTICA IZ ŽIVOTA
Nastupi i nagrade
Dobitnik je svih vodećih nagrada za mlade glazbenike u Hrvatskoj, od kojih se ističu Mladi glazbenik godine po izboru Zagrebačke filharmonije (2012), i Nagrada Ivo Vuljević (2010); pobjednik je Međunarodnog natjecanja mladih glazbenika Ferdo Livadić u Samoboru (2013) i Tribine Darko Lukić (2015).
Nastupa solistički i uz pratnju orkestra u zemlji i brojnim europskim državama te na festivalima: Splitsko ljeto, Osorske glazbene večeri, Zagrebačke ljetne večeri, Festival Puccini (Torre del Lago, Italiji), Festival Nohant (Francuska), From Easter to Ascension (Tbilisi, Gruzija), Kijevske ljetne večeri (Ukrajina), Serate Musicali (Milano) i drugima. U Londonu je debitirao u 2007., a u veljači 2015. održao je debitanski recital u njujorškom Carnegie Hallu.