Rijetko kad imate priliku upoznati neku osobitu osobu, nekog tko će vam na prvu ‘sjesti’ i čiju priču ćete rado poslušati, pa i o njoj nešto zapisati.
Jedna od tih iznimnih osoba je Paulina Rodgers Glavić, koja će za sebe jednostavno reći da je Head of Game Design dGC iz Sjedinjenih američkih država, a porijeklom s lijepe konavoske Grude, gdje još kaže, ima bližu familiju. O godinama, kaže kroz smijeh dok se predstavlja, neće, jer to je ipak – samo broj, iako se njen život i vrti doista oko ‘brojeva’. Još je puno toga što nam ova Konavoka, zadužena za ni manje ni više nego kreiranje igrica za kasina, ima za reći, za ovaj broj DuLista. Za početak, njen odlazak u Ameriku…
-U Ameriku sam posla 1989., a prije toga sam živjela u Dubrovniku gdje sam išla na Ekonomski fakultet i radila u tada zvanog ‘Libertasa’ kao programer. Jedan od mojih interesa bili su strani jezici i ja sam iskorištavala svaku priliku da putujem, a uvijek me je vuklo da pođem u Ameriku gdje imam mnogo rođaka koji su dolazili u posjetu svakog ljeta. Vukla me pustolovina, nova sredina i kultura, a Amerika je u našoj familiji bila dio tradicije, od doba Zlatne Groznice 1850. kad su moji prvi preci došli u Kaliforniju, od svake generacije netko je pošao i ostao… Ja sam odlučila čak od malih nogu da ću iz moje generacije to biti možda biti ja – počinje svoju fascinantnu priču, a plan je kaže, prvo poći ‘možda godinu dana da nauči jezik i da se vrati doma završiti fakultet’.
Mlada, ambiciozna, gladna za znanjem i bez straha
-Sjećam se leta u Ameriku sa PanAm (smijeh) i kad sam sletjela u Los Angeles u Kaliforniji, osjećaj da je sve moguće i da nema granice sto čovjek može postići. Odmah sam se uključila u jezičnu školu za strane studente pri California State University u Fresnu gdje su živjeli moji prvi rođaci i okusila kakav bi studentski život mogao biti. To me jako privuklo, počela sam planirati da ostanem duže i da se uključim na redovnu nastavu sljedeće godine, budući da je iste godine počeo rat u Sloveniji i znala sam da je pitanje vremena da se ‘prospe’ isto u Hrvatskoj. To su bili lijepi dani, bezbrižni, a ja sam bila materijal koji se u Americi traži; mlada, ambiciozna, gladna za znanjem i bez straha… Sve je moguće! – ističe ova odlučna dama, koja se nakon godine dana upisala na redovni fakultet i nakon nekog vremena odlučila studirati Primijenjenu matematiku.
Paulina s mamom Pavom ispred crkve na Grudi
-Sustav obrazovanja u Americi mi se jako svidio jer uz ono što studiraš kao glavni smjer, nitko ti ne brani da učiš neke druge stvari koje te mogu zanimati, tako da sam ja uzimala predmete iz Arhitekture, Grafike, Interijera, Marketinga i Informatike tek tako jer me je to zanimalo uz sve one predmete koji su mi bili potrebni da diplomiram. Na kraju sam 1996. diplomirala na Primijenjenoj matematici te ‘Minor’ u Informatici – ističe. Tad počinje njena avantura. Pitamo je koji je bio njen prvi ‘job’ i je li ovo što danas radi njen pak ‘dream job’.
-Prvi posao koji sam dobila nakon fakulteta bio je u Renu u Nevadi. Tu je središte jedne od najvećih proizvođača automata za sreću (slot machines) na svijetu, IGT (International Gaming Technology). Mene je kocka uvijek privlačila otkad je nas djecu moj dundo Luka vodio na Tahoe i dao nam po 50 dolara da se zabavimo na automatima samo da on može igrati poker i da ga ne smetamo, a još da imam priliku praviti igre i da me netko plaća? Pa to je kao ‘dream job’ za nekoga s diplomom iz Primijenjene matematike! Od 13 kandidata, primili su mene… Bila sam izvan sebe od sreće! – kaže, a i pojašnjava nam sustav rada mašina u kasinima.
Ideje su se počele rađati…
-Svaka igra na sreću počinje sa matematičkim algoritmom koji će garantirati da kuća izađe kao pobjednik. Ja sam pravila te algoritme, prvo s nečijim drugo idejama, a nakon dvije godine, kad sam naučila malo više o industriji i igračima, moje ideje su se počele rađati… – kaže. O nekim stvarima ne može detaljno, jer su to poslovne tajne, no jedno je sigurno – svaka nova igra izlazi iz njenog studija.
-Sada sam malo usporila tempo i većinom radim iz doma. Studio za koji radim je u Floridi, ali moje troje djece je u Renu tako da većinom telekomuniciram iz kancelarije u mojoj kući. Sada sam Head of Game Design za kompaniju koja pravi igre za kasina na Internetu, znači odgovorna sam za sve igre koje izađu iz mog studija – dodaje. Dosad, dizajnirala je gotovo 100 igara!
-U IGT-ju sam dobila titulu Master Inventor-a s preko 60 patenta u toj industriji. Najveća igra koju sada radim je povezana s licencom Playboya, a izlazi u kasina u veljači sljedeće godine – kaže ova matematičarka vedra duha, koju je ovaj školski predmet itekako usmjerio.
-Matematika mi je uvijek dobro išla, ali moj duh je umjetnički i kreativan, ja ne bih bila sretna da samo radim matematiku, ali da uz to imam priliku biti kreativna i imati dobro oko, e to je već nešto drugo! Nekako me je život doveo na ovu struku, igrom slučaja, ali mi jako dobro paše… ‘Like a glove!’, što bi Ameri rekli – ističe. Konavlima uvijek vjerna i srećom kaže stigne i do doma.
Svaki put u Europi ‘zaletila’ bih se doma
-S poslom kao što je moj, u tvrtkama u kojima sam radila, putovanje je bilo neminovno jer su te igre za sreću u svakom kasinu koji je reguliran u svijetu. Svaki put kad bi došla u Europu ‘zaletila’ bi se doma u Konavle i u Grad pa makar na tri dana. Tempo koji mi je taj posao ispočetka nabio, nije mi dao priliku da patim za rodnim krajem, svaka nova igra je isto kao rađanje djeteta, a i treba šest do 18 mjeseci da se napravi, prođe kroz sve regulacije i izađe u kasina. Najveći gust mi je poći u kasino i promatrati i pričati s ljudima koji igraju igru koju sam ja napravila. Danas, stvari su malo drugačije, tempo se smanjio i ja se ne trebam dokazivati kao prije. Imam dio kuće u Cavatu, moj mali kutak koji me čeka kad dođem i kad pođem u penziju, a dolazim doma tri, četiri puta godišnje po tjedan, dva dana – kaže ponosno. Aklimatizirala se, kaže, dobro u Americi, a budući da je u Renu, ne susreće puno naših ljudi jer je to za američke pojmove mali grad. Za kraj pitamo: što joj najviše nedostaje iz Konavala?
-Dobro sam se aklimatizirala u Americi, ali mi sve više fali naša kultura, jezik, podneblje, kafići, more i ono malo prošetati do rive i sjesti popiti kafu, ‘prdit ludije’, zelena menestra, moja mama koja uvijek skuha stufani kupus kad ja dolazim… Nikako da naučim skuhat ga k’o ona, miris place ujutro rano – zaključuje draga ‘američka Konavoka’ koju ćemo vjerujemo, vrlo brzo opet sresti u điru Konavlima!
Foto: Paulina Rodgers arhiva