Zbilja sam ponosan na naše rezultate protekle sezone. Ostvarili smo porast prihoda od prodanih ulaznica od čak 150 posto i isti postotak porasta broja publike u odnosu na ukupni broj u 2018. godini! Dosadašnji prihod od prodaje ulaznica bio je oko 470 tisuća kuna. Nadamo se i daljnjem porastu. U proteklih pola godine izveli smo 125 predstava u kazalištu i devet predstava na gostovanjima. Publika je pokazala da želi ići više u kazalište i da postoji potencijal za razvoj. Ključ porasta za mene je kvalitetan program prilagođen raznim dobnim skupinama, ali i izbor raznolikih umjetničkih timova te povećanje kvalitete produkcije. U prošloj sezoni možemo se pohvaliti odličnim programima za djecu i mlade, suradnjom s drugim gradskim ustanovama u kulturi i suradnjom s drugim kazalištima u Hrvatskoj. Stvarno moram biti zadovoljan svim našim postignućima u prošloj sezoni – rekao je Paolo Tišljarić, ravnatelj Kazališta Marina Držića. Već je osam mjeseci na čelu ove kulturne ustanove Grada Dubrovnika. U razgovoru za DuList među ostalim analizira prošlu te otkriva što nas čeka u novoj sezoni.
Jeste li u prošloj sezoni htjeli nešto napraviti, a niste? Jeste li možda bili previše ambiciozni, a sustigla Vas je realnost?
U ovom slučaju smatram da je moja ambicija zdrava. Ovo je bila bogata sezona koja me ugodno iznenadila postignutim rezultatima. Čini mi se da se napravilo i više nego što sam očekivao. Iskreno, puno stvari još moram naučiti. Mukotrpan je bio proces navikavanja na poslove ravnatelja koji nisu tako glamurozni kako se čine. Ono što je definitivno najteže, pomiriti se s time da je ovo posao koji ne poznaje vikende i praznike. Moji dosadašnji angažmani bili su isključivo umjetnički i kreativni pa se ponekad teško nositi sa svim odgovornostima koje nosi ova zahtjevna funkcija.
Nova sezona je pred vratima. Što ste pripremili za našu publiku?
Kako sam i rekao, baza svega je kvalitetan program. Prva premijera zakazana je za 14. rujna, a radi se o predstavi Alkestida Lade Kaštelan nastala prema Euripidovom predlošku, u režiji poznate slovenske redateljice Livije Pandur. Na produkciji predstave radi iskusna međunarodna ekipa, a očekuju nas brojna domaća i međunarodna gostovanja. Nakon toga, 5. prosinca, očekuje nas ‘mjuzikl bajka za velike i male’ Bajka o baki Mokoš, prema tekstu i u režiji Srđane Šimunović. U koprodukciji sa splitskom PlayDramom, radimo predstavu Djeca recesije prema tekstu Dine Pešuta, jednog od najzanimljivijih pisaca mlađe generacije. Ivica Kunčević na Veliku scenu KMD-a postavlja miljenicu dubrovačke publike, Katu Kapuralicu, a Lea Fleger suvremeni klasik Drama o Mirjani i ovima oko nje, Ivora Martinića. Martinić je hrvatski pisac svjetskog kalibra, postavljan na važnim europskim pozornicama i festivalima, nažalost nedovoljno poznat dubrovačkoj publici. Tu je i premijera Jednočinki Antuna Pavloviča Čehova, na sceni Bursa u režiji Helene Petković. Tijekom sezone održat će se sedam premijera, uključujući Priče iz davnine Ivane Brlić Mažuranić koju pripremamo u koprodukciji s Kazalištem Trešnja iz Zagreba. Kazališna poslastica za ljubitelje suvremenog plesa bit će predstava Rita Klaus koju radimo u koprodukciji s Tanzhaus Zurich i Dancehouse Melbourne, a čije suautorstvo potpisuje Dubrovkinja s berlinskom adresom Mila Pavičević. Naravno očekuje nas i reprizni program, kao i domaća gostovanja.
Usmjereni ste dosta prema dječjoj publici.
Bitno je da se navika odlaska u kazalište stvara čim ranije. Kad se djeca zaljube u kazalište, neosporno je da će i kasnije u životu ići na predstave. To je jedini način za stvaranje ‘nove’ publike. I ja sam se zaljubio u kazalište s četiri godine, kad me baka, strastvena pretplatnica HNK u Zagrebu redovito vodila na predstave.
Na početku mandata istaknuli ste kako morate poraditi na teatru – u tehničkom smislu.
U tom smislu, situacija je – kritična. Trenutno radim na projektu obnove rasvjetnog parka kazališta. Od 1968. nije rađena nikakva rekonstrukcija rasvjetnog parka i radimo na njegovoj obnovi. Ručne uzvlake i scenska mehanizacija nisu u dobrom stanju, nedavno smo sanirali protupožarni sustav… Zgrada je u lošem stanju i potrebno je u nju ulagati. Dakle, osim izrade kvalitetnog programa, potrudit ću se raditi na poboljšanju tehničkih uvjeta kazališta. Cijela produkcijska struktura mora biti na razini visokih standarda sigurnosti i kvalitete.
A kakvu ste atmosferu zatekli u ansamblu?
Moram pohvaliti svoj umjetnički i produkcijski tim bez kojeg ne bi ostvarili sve ove rezultate. Stvaramo u kvalitetnoj radnoj atmosferi. Sve je jednostavnije kad ima puno posla. Imali smo puno programa, a malo vremena za stvaranje loših odnosa. Ne smije se dogoditi da prođe sezona, a da neki glumac iz ansambla nije ostvario ni jednu ulogu na matičnoj sceni. Pokušavam podržati svaku pozitivnu inicijativu iz umjetničkog ansambla. Osobno smatram da je za pozitivnu radnu atmosferu zdravo dovoditi gostujuće glumce. Svakako mislim da ansamblu fali mladih glumaca, a bitno je da to budu ljudi koji će željeti ostati živjeti i stvarati u Gradu.
U kakvim ste odnosima s Kazališnim vijećem? Znamo da su Vam mladost uzeli kao manu u vođenju Kazališta.
Nema tu ljutnje. Imali su svoje mišljenje koje poštujem. Održavamo normalnu komunikaciju i redovite sjednice koje su izrazito konstruktivne, a sve za dobrobit kazališta. Svima je u interesu da kazalište napreduje!
Biste li htjeli voditi Kazalište još jedan mandat?
Bih, jer je meni voditi ovo kazalište veliki izazov i čast. Uvijek me pitaju: ‘Što bi htio u budućnosti?’. Dijete sam Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, moj je dječački san voditi to kazalište. Svatko ima maštanja gdje se vidi u budućnosti, ali smatram da je za to još uvijek rano.
Na ovaj ravnateljski angažman gledate kao na skalin prema nekom drugom čelnom mjestu?
Ne bih rekao da je tako. U interesu mi je ovo kazalište voditi prema naprijed, u smjeru suvremenih kazališnih trendova, ali pritom poštujući njegovu tradiciju i značaj. Da sam ga smatrao samo skalinom prema gore, ne bih nikad ni došao ovamo. Želja mi je postaviti ovdje visoke umjetničke i produkcijske kriterije. Čini mi se da je i publika prepoznala taj trud. Motivirajuće za mene je, kao ravnatelja i umjetnika, da pomičemo granice i dižemo kriterije vlastite produkcije. Za ovo se kazalište mora čuti više i šire.
Je li već dosad više primjećeno?
Jest. Zanimljivo je pratiti kulturne kuloare. Naših zadnjih pet premijera dobilo je lijep prostor u medijima, kao i dobre komentare od publike i kritike.
Plaćene?
Ne. Protiv toga sam da se plaća medijski prostor. Kazalište je uvijek bilo i bit će ‘sadržaj’ kulturnih rubrika novina, časopisa i TV emisija. Smatram da je sramotno da se u Dubrovniku, gradu kulture i kazališta, medijska vidljivost mora kupovati za novac.
Vratimo se na Igre. Jesu li ispunila neka Vaša očekivanja?
Nevoljko komentiram Igre jer sam uz njih emotivno vezan. Sedam godina sam surađivao s festivalom kao asistent raznim redateljima pa su me Igre obilježile kao umjetnika i kao čovjeka. Od svega bih izdvojio za mene jedinstvenu predstavu ‘Malog princa’ u režiji Hrvoja Korbara s izvrsnom glazbom Ivana Josipa Skendera, izvrsne glumačke kreacije Frana Maškovića i Doris Šarić Kukuljice, kao i fenomenalne koncerte Iva Pogorelića, Avishai Cohen tria i druge…
Kako komentirate dubrovačku ‘kulturnu klimu’?
Kultura bi u gradu trebala biti vidljivija. Potrebno je i raznovrsnijeg sadržaja. Bitno je da se svaka ustanova više emancipira. Drago mi je što Grad Dubrovnik obilno financira kulturu. Radio sam u sredinama u kojima se za kulturu izdvaja vrlo malo novaca zbog čega, na primjer, djeca ne mogu poslušati klasični koncert, pogledati kvalitetnu predstavu ili vrhunsku izložbu. To kod nas nije slučaj, što smatram pohvalnim.