Sindikat Dubrovačkog simfonijskog orkestra podnio je prijavu Državnoj inspekciji rada protiv matične kuće zbog prekoračenja radnog vremena. Duhovi očito nikad ne miruju u dubrovačkom orkestru.
S jedne strane uspješne turneje i promocija u inozemstvu, povratak iz Indonezije i najava novog pohoda na bečki glazbeni hram – Musikverein, a s druge strane problemi! Nepostojanje adekvatnog prostora za održavanje koncerata i stalni sukobi djela glazbenika sa Upravom. Očito je su nedavne odluke o zabrani tržišne utakmice s matičnom kućom i nastupi za privatne ansamble podigli novi bunt i kao posljedicu prijavu inspekciji.
– Ne znam odakle vam ta informacija, ali u dopisu Sindikata to piše. Nakon 50 gostovanja, zvjezdanih momenata u Indoneziji i poziva Musikvereina iz Beča, neki podnose prijavu da previše rade?! Jedva čekam inspekcije da se uvjere koliko rade. Dok smo svakodnevno svjedoci gdje ljudi ostaju bez posla i ne samo u Hrvatskoj, gospoda podnose prijave, a za što? Privilegija je raditi i živjeti u Dubrovniku, imati i do 8.810 kuna plaće, putovati po elitnim metropolama, svirati u prestižnim svjetskim dvoranama, dobivati na te plaće i stimulacije od naših sponzora, imati jednog od najboljih dirigenata Azije mo. Noormana Widjaju i raditi 3 i pol sata dnevno, te još dobivati i slobodne dane. A po lokalnom pravilniku ostatak do 8 sati, koliko je radni dan, „odrađivati“ kući, kao „individualni rad“. Kod pojedinaca taj rad izgleda ovako: zbrisati s probe u Revelinu što prije, ostaviti svoje instrumente u Arhivi i policama, a onda ti njihovi instrumenti na ime tog „individualnog rada“, sami vježbaju u Slanici, kao u crtićima – rezolutan je ravnatelj Orkestra Pero Šiša.
– Temelj kvalitetne produkcije orkestra je što duži zajednički pokus. Već u Hrvatskoj neki orkestri uvode dvostruke pokuse (u okviru 8-satnog radnog dana), a u Europi je to odavno praksa. Ne možete imati pozive iz Beča itd., a težiti neradu. Mi izrađujemo novi Pravilnik o radu, gdje bitno povećavamo stvarni rad u samom orkestru, a tzv., „kućni rad“ smanjujemo. Prijete mi da će protiv mene dignuti čitavu struku Hrvatske, te da će me prijaviti Međunarodnoj konferenciji rada. Samo neka izvole. Već mjesecima Sindikat piše na mnoge adrese u kojima inzistiraju na problematizaciji rada „ravnatelja Šiše“, koji „urušava umjetničke nivoe“ itd… O anonimnim noćnim pozivima i prestrašnim uvredama gnusno je i govoriti…
Koje je riješenje situacije u Orkestru i zašto Pero Šiša misli da bi ovakav orkestar trebalo ukinuti, pročitajte u novom broju duLista koji je od danas na trafikama.
Želi li Grada europski orkestar ili ne
Grad se mora opredijeliti i reći što hoće! Problem Dubrovačkog simfonijskog orkestar je problem različitih vizija. Jedne koja želi internacionalno orkestar koji je priznat na europskim i svjetskim pozornicama i druge koja želi podržati politiku dijela zaposlenika „rad kao socijalna kategorija i zarada sa strane“, riječi su priznatog glazbenog menagera Ivana Cesarca, čija agencija Master Orchestra Production organizira gostovanje u Beču sljedećeg rujna, a surađivao je i na organizaciji niza drugih turneja dubrovačkog orkestra.
– Orkestar mora riješiti probleme unutar kuće jer za nastup u Musikvereinu moramo dobiti krunu DSO-a. Mene austrijski partneri forsiraju da potpišemo ugovor i upravo se spremam na put kako bih završio cijelu priču. Još 2005. godine smo ravnatelj Pero Šiša i ja kreirali program razvitka Orkestra i viziju kojom će se izboriti za prestižne svjetske pozornice. U početku sam bio skeptičan, ali već nakon prvih turneja po Austriji i Njemačkoj su bili jako dobro prihvaćeni. Uspostavili smo partnerske odnose s menagerima iz svijeta i rezultati su tu. Kad smo planirali petogodišnji razvoj, rekli smo „završit ćemo u Muskvereinu!“ I sad je taj nastup nadomak nas. Šiša ima instinkt europskog menagera i gradi Orkestar pravim putem, ali teškon je boriti se na toliko frontova. Međutim, ključno je da se Grad, kao vlasnik Orkestra opredijeli što želi i pruži javnu podršku ovoj viziji. Ne znam koliko su svjesni međunarodne reputacije koju je DSO stekao u proteklim godinama. Da nije bilo turneja po svjetskim dvoranama, ne bismo dobili Musikverein. Treba shvatiti da Dubrovnik jest grad događaja, ali sve manifestacije koje se u njemu održavaju, od Rachlin festivala pa nadalje su uvoz inozemne kulture, a Orkestar je stvorio brend kojim izvozi dubrovačku i hrvatsku kulturu po svijetu i radi sjajnu promociju. Pritom je sve sponzorski pokriveno! Na kraju ostaje samo pitanje hoće li Grad podržati izvoz vlastite kulture i viziju razvoja europskog orkestra ili ne!? – zaključio je Ivan Cesarec, napominjući kako vjeruje da će 5. prosinca biti potpisani svi ugovori za nastup u bečkom Musicvereinu u rujnu 2012. godine, a upravo radi i na trećem koncertu u sklopu te mini turneje.