U Galeriji Dulčić Masle Pulitika ovu nedjelju otvorena je izložba splitskog slikara Josipa Lalića ‘Dubrovačko razdovlje’, koja, kako i sam naslov nagovještava, obrađuje njegovo stvaralaštvo u našem gradu.
Autorice izložbe su dr.sc. Rozana Vojvoda, viša kustosica Umjetničke galerije Dubrovnik i dr.sc. Sanja Žaja Vrbica, docentica na Odjelu za umjetnost i restauraciju Sveučilišta u Dubrovniku, a možete ju posjetiti do 30. lipnja.
Radise o vremenu od 1902. do 1919. godine, godine u kojima ostvaruje vrhunac svog opusa. Izložena djela su u vlasništvu Umjetničke galerije Dubrovnik, Zbirke Dubrovačke biskupije, Samostana Sigurata i brojnih privatnih zbirki iz Dubrovnika i Splita.
Makar je Josip Lalić danas slabo poznat široj, pa i stručnoj javnosti, u Dubrovniku je realizirao niz značajnih javnih narudžbi, kao što je npr. Alegorija milosrđa u luneti bočnog ulaza u Knežev dvor iz 1907. godine, djela sakralne tematike, a osobito intenzivno je radio žanr prizore ljudi u narodnim nošnjama u gradskom ambijentu. Svoja najuspjelija ostvarenja Lalić ipak ostvaruje u nizu intimno intoniranih i impresionistički slikanih dubrovačkih veduta i pejzaža u kojima istražuje svjelosne senzacije, koristi smjele kompozicije i u kojima se ogleda stvarna finoća njegove slikarske prirode.
BIOGRAFIJA:
Josip Lalić rođen je 13. rujna 1867., u Splitu, u dobrostojećoj građanskoj obitelji. Od
1887. – 1893. studira na Akademiji likovnih umjetnosti u Veneciji (profesori Alessandri, D’Andrea, Molmenti). Oko 1896. godine seli se u Milano gdje jedno vrijeme radi za izdavačku kuću Vallardi na izradi crteža i akvarela za tiskana djela. Nakon Milana, seli se u Pariz gdje radi djela sakralne tematike i portrete. Ženi se slikaricom Elisom Duramani, a 1901. godine vraća se u Split.
U travnju 1901. godine, zajedno s Emanuelom Vidovićem predstavlja se splitskoj publici u foajeu splitskog narodnog kazališta. Najvjerojatnije se već oko 1902. godine seli u Dubrovnik, jer 1903. godine ima prvu narudžbu jednog sakralnog djela – „Pokopanja u grob” za crkvu sv. Vlaha. 1907. godine ima dvije javne narudžbe, izradu alegorije „Milosrđa” u gotičkoj luneti bočnog ulaza Kneževog dvora i izradu slike sv. Vlaha za pučku kuhinju u Dubrovniku. Radi niz prizora ljudi u narodnim nošnjama u gradskom ambijentu te lirski intonirane i impresionistički rađene vedute i pejzaže Dubrovnika. Izlagao je s umjetničkim udruženjima „Medulić” i „Lada”. U Dubrovniku se zadržava sve do 1919. godine, a potom seli u Rim, gdje u umjetničkim atelierima vile Strohl-Fern dočekuje starost slikajući, ali sve manje izlažući. Godine 1928. Nacionalna Galerija moderne umjetnosti u Rimu otkupila je četrnaest Lalićevih djela. Umire u Rimu 13. veljače 1953. godine.