Dubrovnik se posljednjim dugotrajnim pljeskom oprostio od svoje glumačke dive Milke Podrug-Kokotović. Velika je bila, čulo se na komemoraciji u Kazalištu Marina Držića koja je bila prepuna emocija i sjećanja. Kolege glumci i redatelji gospođe Milke dirljivim su se riječima oprostile od svoje mentorice, tutorice, prijateljice… Prisjetili su se njenog bogatog glumačkog opusa, njenih brojnih antologijskih uloga, ali i dijelova iz osobnog života.
– Odlaze nam voljeni velikani redom: Izet Hajdahodžić, Đelo Jusić, Joško Juvančić, Mišo Martinović, Ivica Kunčević, Luko Paljetak, Feđa Šehović i evo naša draga Milka Podrug-Kokotović. Ostaje nam duboka i bolna praznina iz njih. Svi su nas zadužili da po njima govorimo, pišemo, čitamo i da repriziramo njihove maestralne kreacije. Da ne zaboravljajući njih, prenosimo naše znanje i sjećanje na mlade generacije što dolaze. Mladima se radujemo, ali ove koji su svojom izuzetnom darovitošću i vrijednim radom temeljili dubrovačku i hrvatsku kulturu, prenoseći ih preko granica, ne smijemo pustiti iz naših srca, naših sjećanja. Oni pripadaju malom broju snažnog i neizbrisivog traga u našoj kulturi. Od njih treba učiti – rekla je Džemila Bukovica, književnica i Milkina dugogodišnja prijateljica. Istaknula je kako je očaravajuće raskošnog dara, Milka živjela glumu kao svoje životno poslanje.
– Milka je nama gledateljima donosila puninu radosti, a mi poštovanje spram takve posvećenosti i vrhunskih kreacija glumačke veličine. Bila je umjetnik inteligentnog i senzibilnog duha, vanserijske osobnosti. Svaki svoj lik, Milka je gradila i tumačila nadahnuto i slojevito, nikad površno. Svojim prodornim pogledom, moćnim i pouzdanim glasom je zadivljujuće iznosila uloge. Milka je odavno uzdignuta u glumačkoj eliti na sami vrh. Posebnija od svih i do kraja je ostala na tom prijestolju, bez taštine i bahatosti. Glas, pogled i smijeh su joj fascinantni. Uvijek je znatiželjno propitivala i sebe i sve oko sebe, tražeći dojmove, pa iz svog zdenca izvlačila likove kojima nas je toliko radovala. A i sebe je veselila samim procesom stvaranja uloge. Bila je krhka, a opet eksplozivne energije. Senzualna i emotivna. U Milke su i smijeh i suze bili zajedno – istaknula je dalje Bukovica te dodala kako smo zahvalni na svim njezinim glumačkim draguljima.
-Prošle smo zajedno svakakve situacije, i lijepe i ružne. Naslagale smo priča i uspomena. Radovao nas je osjećaj da smo tu jedna za drugu. Kao znak međusobne dobrote, bile smo kroz desetljeća utjeha kao melem na životne rane – prisjetila se Bukovica jedva suzdržavajući suze svog dugogodišnjeg prijateljstva s glumačkom divom.
Sa suzama u očima nacionalna prvakinja Ksenija Prohaska najprije je okupljenima pročitala pismo redateljice predstave Bjegunke Nenni Demestre, predstave u kojoj je nastupala s Milkom Podrug-Kokotović.
-Za mene je bila najveća glumica, koja je pobijedila sve! Nije otišla ni u Zagreb ni u inozemstvo gdje su je zvali, ostala je tu, vjerna sebi i Dubrovniku. Njen talent ju je vinuo u zvijezde. Bila sam povlaštena da s njom igram u predstavi Bjegunke, bila je smiješna, duhovita, voljela me je … Bila sam počašćena s tom ljubavlju, tim prijateljstvom – rekla je Prohaska te naglasila kako je divno biti zvijezda, biti legenda, biti velika Milka, ali…
-Ljubav koju je dobila od svoje obitelji, neprocjenjiv je oproštaj i kraj njenog života. Zaspala je tiho, oprostila se od ovog svijeta na najljepši mogući način, a i zaslužila je. Ostavila nam je jedno ogromno bogatstvo – zaključila je.
Od svoje se kume oprostio i glumac Maro Martinović.
– Pošla je Milka, jedna od najvećih hrvatskih glumica, a sjećanje u fragmentima vraća Mnemozina, božica sjećanja kao neke bljeskove. U tim bljeskovima sjećam se svoga djetinjstva, kume moje.
Sjećam se naših predstava. Imao sam čast glumiti s njom. Na svakoj od tih predstava izdvojio bih nešto posebno. To je središnja točka naše Milke, njezine oči. Iz njezinih oči, gledajući u njih, nisam mogao izgovoriti krivu repliku. U njenom oku bilo je sve. Doživljaj, promišljanje, poruka, pitanje, patnja, radost. Hvala ti Milka na divnim trenucima i druženjima u Božidarevićevoj i u tebe doma, savjetima, ljudskosti, prijateljstvu. Hvala ti na tvojoj divnoj duši, hvala ti na svemu – rekao je te dodao: Nema smrti, dok ima sjećanja!
Ravnateljica dramskog programa, glumica Senka Burić oprostila se od velikanke hrvatskog glumišta u ime Dubrovačkih ljetnih igara.
-Milka Podrug-Kokotović je nezaboravna glumica velike karijere. Prisjećati se svega što je napravila znači zaključiti da se radi o izuzetnom životu na sceni. Njezin talent mogao je obuhvatiti i tragične i komične uloge svjetskog repertoara. Bez odnosa prema velikim i malim ulogama, samo da osjeća strast, znanje, talent i intuiciju, svaka uloga može biti pamtiva. Slobodna, znatiželjna, intuitivna, uvijek s izazovom koji odmiče od banalnosti i osobnosti – rekla je te dodala kako je u svakom liku istraživala svoje sposobnosti, nikad rutinski, uvijek sa znatiželjom i predanošću kao da je prvi put.
-Veličina nije izlazila samo iz talenta, nego iz ljudskosti, respekta s kojim se odnosila prema kolegama. Iz duhovitosti, šarma, profinjenosti. Milka je izabrala Dubrovnik za svoj grad. Znala je da je Dubrovnik središte umjetničkog života koji će presudno oblikovati njezin glumački identitet. Nije imala dileme da je centar tamo gdje je osjećala da je umjetnost na prvom mjestu. Uloge njenog života imaju veze s dubrovačkom tradicijom i suvremenošću. Dubrovnik je bio čitav univerzum, umjetnički san. Grad i teatar su za nju bili jedno. Izbivanja iz grada kratka. Dokaz da je Dubrovnik sudbonosan. Gradu koji je prihvatio vraćala je antologijskim ulogama. Na Dubrovačkim ljetnim igrama ostvarila je neke od najpamtljivijih uloga u povijesti festivala. Nema prostora kojeg su otkrivale DLJI, a da nije ona ostavila trag u svakom tom prostoru – istaknula je Bulić.
U ime ansambla i zaposlenika Kazališta Marina Držića od Milke Podrug-Kokotović oprostila se Mirej Stanić.
-Napustila nas je naša velika glumica, mentorica, tutorica prijateljica i kolegica i na sceni i iza scene, na Stradunu i u garderobi, podrška i kroz suze i smijeh. Znala je vikat, pa čak i mlatnut, do suza nasmijat, zagrlit je znala od srca i pohvalit, i poljubit. Nesebično se je davala, sve kako bi ukazala, pokazala i pomogla. Velika je bila i zato veliko hvala draga Milka. Pamtit ćemo te s ljubavlju i poštovanjem – rekla je Stanić te se od nje oprostila stihovima koje je za gospođu Milku napisao Jakša Fiamengo.
Gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković rekao je kako odlazak gospođe Milke ostavlja prazninu.
– Bila je neizostavni dio Dubrovačkih ljetnih igara. Imala je toliko lica, a u svakom ista snaga. Milka nije igrala, ona je bila. I kad je šutjela, govorila. Nije tražila pozornost već ju je prirodno privlačila. Bila je ono što kazalište čini živim. Ovo je bio njen Dubrovnik, koji ju je priglio i kojemu je ostala vjerna do kraja – rekao je gradonačelnik te dodao kako joj je naše kazalište bilo drugi dom,
-Primila je brojna priznanja i nagrade, ali najviše je cijenila pogled publike, pljesak koji traje i kad se svjetla ugase. Učila nas je da umjetnost nije imitacija, da se u boli može govoriti nježno, da tišina može biti melem – rekao je te dodao kako je ostavila stotine uloga i trag na duši ovog Grada.
Foto: Ivan Pozniak