Olujnih 48 mjeseci u Vijećnici

I gradonačelniku Andru Vlahušiću i aktualnom sazivu Gradskog vijeća uskoro ističe mandat. Do izbora nas dijeli nekih 80-ak dana, pa je pravo vrijeme za ocjenu rada Gradskog vijeća, koje je zadnje četiri godine bilo u rukama koalicije SDP-HNS-HSLS-HSU-NL Pera Vićana.

U skoro četiri godine gradski vijećnici održali su 31 redovnu sjednicu, što bi iznosilo 1,4 sjednice mjesečno (zaključno s veljačom 2013. godine), a na prijedlog oporbenih vijećnika HDZ-a i HSS-a održane su i tri tematske sjednice o holdingu, aferi Šipan, te pitanju razgraničenja Hrvatske i Bosne i Hercegovine kod Kleka. Jednu tematsku sjednicu, onu o garaži, sazvali su vladajući.

Ovaj mandat ostat će, vjerujemo, zapamćen po brojnim ispadima gradskih vijećnika, vrijeđanjima, osobnim obračunima, 'kosturima iz ormara' kako oporbe tako i opozicije, ucjenama Pera Vićana, te po dva pokušaja smjene predsjednice Gradskog vijeća Olge Muratti. Kako ne bi sve ostalo na nekoj našoj analizi zatražili smo od nekolicine glavnih aktera mišljenje o proteklom mandatu.

Krenimo od 'šefice' Vijeća Olge Muratti. Na pitanje je li zadovoljna radom Gradskog vijeća, te je li se u nekim segmentima moglo bolje odgovara:

MURATTI KRITIZIRA PROČELNIKE
 
– Zadovoljna sam jer svaku činjenicu treba sagledati u realnim okolnostima. Sigurno da uvijek može i bolje. Smatram da su materijali mogli i trebali biti bolje pripremani od strane pojedinih upravnih odjela. Ne treba se događati da vijećnici na sjednici negoduju na kvalitetu materijala i ukazuju čak i na formalne pogreške – rekla nam je Muratti. A evo i njene ocjene rada oporbe i pozicije:
– Oporbeni vijećnici nisu shvatili ulogu u kojoj su se našli. Stječe se dojam da su cijeli mandat potrošili na rušenje i opstruiranje rada Vijeća. Rijetki su trenutci kada su vodili konstruktivne rasprave. Da su se pomirili s činjenicom da je časno biti oporba, onda bi njihov rad bio znatno kvalitetniji i sigurno bi bili znatno korisniji i sebi i zajednici. Nisu naučili što je uloga oporbe.

Vijećnici vladajuće koalicije naše zajedničke liste (njih 10) su vrlo korektno i odgovorno odradili posao za koji su dobili povjerenje građana i na tome sam im kao predsjednica zahvalna. Imali smo redovite dogovore pred svaku sjednicu. Često nismo isto mislili, ali smo se dogovorenog pridržavali, što bi svaki predsjednik Vijeća poželio – mišljenje je Olge Muratti. No, njen bivši koalicijski kolega, Milo Hrnić, koji je dio mandata proveo kao dio vladajuće koalicije i član HNS-a, a dio kao nezavisni vijećnik, smatra kako je upravo dogovora nedostajalo. Hrnić, naime, nije pretjerano zadovoljan radom Gradskog vijeća.
– Gradsko vijeće ponekad se koristilo za osobne ciljeve, uništavanje nečijeg ugleda, a bilo je dosta vrijeđanja i grubih, nepotrebnih riječi. U ovim vremenima na taj su se način ljudi zabavljali kao da je to neka neozbiljna stvar. Često puta sam se osjećao žalosnim što sam u takvom sastavu. Sve je to više sličilo na arenu i borbu za ne znam što – istaknuo je Hrnić, te nastavio:
– Neke teme su se prebrzo nametale, pa bi nam na samoj sjednici dali materijal i tada bi se povela bespotrebno duga rasprava. U trenutcima kad sam bio dio koalicijske vlasti imao sam priliku neke stvari riješiti i prije Gradskog vijeća, no kasnije nisam bio u takvoj poziciji – govori Hrnić.
Na pitanje što bi promijenio da je u mogućnosti, odgovara:

IZOSTAO DOGOVOR
 
– Onaj tko je na vlasti trebao bi se prije donošenja odluka konkretno dogovarati sa svojim koalicijskim partnerima. Pokazalo se često puta da koalicija na vlasti nije bila jedinstvena, jer se nismo dogovorili oko svih tema. Neke globalne stvari smo morali dogovarati, i to je za mene politika – ostvarivanje mogućega, svih potencijala. Razočaran sam u politiku, u koju sam kao javna osoba ušao iz despeta, a i ja i moja obitelj smo zbog toga doživjeli puno neugodnosti – zaključio je Milo Hrnić.

Tijekom mandata čule su se brojne kritike, posebno iz redova oporbe, na račun predsjednice Olge Muratti i način njenog vođenja samih sjednica. Mnogi su smatrali kako je prema ispadima vijećnika iz redova vlastite koalicije, posebno prema Peru Vićanu, preblaga, dok je oporbi izricala dosta opomena, a bilo je i isključenja sa sjednica. Evo kako Muratti ocjenjuje svoj rad:
– Postupala sam po Statutu i Poslovniku o radu Gradskog vijeća. Nisam bila preoštra nego i preblaga. Samo sam postupala onako kako se to od mene kao od predsjednice očekivalo. A to što sam češće upozoravala oporbene vijećnike na kršenje poslovničkih odredbi nije pitanje koje treba postaviti meni, nego njima zašto su me dovodili u tu situaciju. Osam godina provela sam u oporbi, ali baš nikad se nisam ni približno ponašala kao pojedini sadašnji oporbeni vijećnici. Jednostavno im se čudim da su to sebi dopuštali. To govori o njima, a ne o meni. Gradsko vijeće ima „zakonodavnu„ vlast i kao takvo je mjesto na kojem se donose odluke koje su obvezujuće za izvršnu vlast. Tu svijest treba razvijati i u tom svijetlu treba jačati ulogu Gradskog vijeća. Sad sam sigurna da njegovu ulogu treba usmjeriti ka kontroli izvršne vlasti na način nadziranja provedbe projekata koje je vijeće donijelo – ističe Muratti, te zaključuje:
– Ovo Gradsko vijeće sam uspjela dovesti u luku, iako nam more nije bilo naklonjeno. Često su ispred mene stale hridi koji drugi i nisu vidjeli. Znala sam da nemam pravo dopustiti da se brod nasuka i potopi. Nadam se mirnijem moru u drugom mandatu, ali s ovim iskustvom se ne bojim ni valova – zaključila je Olga Muratti.
Gradski vijećnici u ove su skoro četiri godine svog mandata donijeli ukupno 168 odluka, no u tu brojku, istaknuli su nam iz službe Gradskog vijeća, nisu ubrojeni svi opći i pojedinačni akti. Samo odluke. A pravo je pitanje sjeća li se itko od građana Dubrovnika neke odluke koju su gradski vijećnici donijeli kako bi tim istim građanima poboljšali život u Gradu? Nekako se stječe dojam kako su se vijećnici više bavili sobom i svojim pozicijama, negoli građanima, čiji su zapravo predstavnici.
 
SVE ĆE DOĆI NA NAPLATU
 
Jedna od aktivnijih vijećnica ovog mandata svakako je nezavisna Marija Delija, koja se svojim pitanjima i raspravama nekako uvijek nastojala držati Grada i građana.
– U cjelini gledano, kada upoznate kako stvari funkcioniraju iznutra, jako teško Vam je biti dio nečega, a istovremeno u nemogućnosti korjenito i konkretno utjecati na promjene života građana.
U trenutku kada naglasak u djelovanju treba biti na decentralizaciji, poticanju lokalnog i regionalnog razvoja, smatram kako Gradsko vijeće, kojeg sam dio, prema takvim ciljevima nije ni najmanje težilo. Osim nesprječavanja velikih i nametnutih gašenja institucija od strane centralnih vlasti, kojima se Dubrovniku u pojedinim područjima oduzimao značaj stoljetnog sjedišta (čemu se Gradsko vijeće nije usprotivilo), jednako tako nije se radilo ni na omogućavanju građanima lakše dostupnosti već postojećih javnih službi. Gradsko vijeće je trebalo svojim odlukama pokrenuti nove inicijative kojima bi se direktno poboljšao život građana, npr. u povijesnoj gradskoj jezgri moglo se načelno postaviti uvjete prema kojima bi se, a ondje gdje je potrebno i u suradnji sa Županijom i drugim službama, realizirala veća dostupnost svakodnevnih potreba građana, a u ostalim dijelovima Grada trebalo je ubrzati realizaciju kulturnih i društvenih sadržaja – mišljenja je Marija Delija, koja smatra kako o zabavnim mogućnostima i nezadovoljstvu mladih ponudom Grada u cjelini nije potrebno ni govoriti.

– Gradsko vijeće nije zauzelo ispravnu poziciju u odnosu na rad gradonačelnika, koji je svojim često i nezakonitim djelovanjem, ne samo u slučajevima u kojima su sudski postupci još uvijek u tijeku kao npr. o trošenju proračunskog novca i raspolaganju nekretninama (tzv. Afera Šipan ) nego i u njegovim Prijedlozima Odluka koje se tiču ustrojstva gradske uprave i raspodjele poslova, koje je Gradsko vijeće potvrdilo, a nezakonitost kojih je utvrdila Upravna inspekcija u zapisniku provedenog inspekcijskog nadzora. Mišljenja sam kako je Gradsko vijeće trebalo anulirati utjecaj politike na što su građani i stručna javnost itekako ukazali, a vezano za neke javne ustanove u kulturi kao npr. Dubrovački simfonijski orkestar, Umjetnička galerija, FA Linđo itd. Isto tako, usudila bih se reći kako je Gradsko vijeće isprovociralo čak i neke pravne nesigurnosti svojim „pačanjem“ u potrazi za sredstvima u onom što je dugo godina dobro funkcioniralo. Mislim ovdje na situacije sa Zakladom Blaga djela i Društvom prijatelja dubrovačke starine koje do danas  nisu okončane – ističe Delija, te zaključuje:
– Bolje od mene svoj sud o radu Gradskog vijeća dat će građani na lokalnim izborima 19. svibnja, kada će „učinjeno“ doći na naplatu, a najjače ljepilo od svih koje vlast jest će konačno malo popustiti u pozitivnom smislu – zaključila je Marija Delija.
Jedan od najtiših vijećnika oporbenog HDZ-a svakako je dr. Srećko Ljubičić, čijeg se istupa za govornicom, vjerujemo, rijetko tko sjeća. No, nije bio govorljiviji ni za duList, tek nam je poručio: 'Nemam komentara'.
 
POLITIKA 'NA ANDROV NAČIN'
 
Njegova stranačka kolegica Dubravka Marunčić, jedna od aktivnijih vijećnica oporbe, pak ističe:
– Bila sam gradska vijećnica u poziciji i opoziciji i mislim da meritorno mogu govoriti o cjelokupnom radu Gradskog vijeća. Nedovoljno se ostvarivala nadležnost Gradskog vijeća u smislu Zakona o lokalnoj upravi i samoupravi, kojim je ukinuto Poglavarstvo i velik dio nadležnosti prenesen na GV. Predsjednica Olga Muratti do danas to do kraja nije shvatila ili je tu činjenicu svjesno zanemarila. Sjednice su rijetko sazivane, kao da život u Gradu ne pulsira, a s kilometarski dugim dnevnim redom. Zli bi rekli da se išlo na iscrpljivanje kako bi se određene točke bez većih otpora izglasale u kasnim večernjim satima. Ironija je veća jer je poznato kako je Olga Muratti obećavala kako će sjednice biti kratke – navodi Marunčić, te nastavlja kako se očekivala i veća angažiranost dvaju SDP-ovih zamjenika gradonačelnika.

– Njihov doprinos je bio zanemariv pa zaključujem kako su podržavali politiku vođenja Grada „na Androv način“ koliko god se zamjenik Niko Šalja (SDP) želi od toga odmaknuti. Točke su često bile nedovoljno pripremljene i hrlilo se u nepoznato i nemoguće (pokušaj stvaranja holdinga, odluke o taksistima…). Često se ignorirala demokracija, čemu je i dokaz što su neke odluke poništene od strane Ministarstava. Kao oporba inicirali smo više tematskih sjednica poput afere Šipan, aktualizirajući probleme kojima vladajući nisu davali potrebnu pažnju i političku težinu. Vijećnička pitanja smo maksimalno koristili, posredujući između građana i onih kojima su pitanja bila upućena. Rasprave su bile žustre, otvorene i jasno pokazivale prirodu, kulturu i temperament svakog od nas. Olga Muratti kao predsjednica u tim trenucima nije bila dovoljno uvjerljiva jer je svoj autoritet pokušavala osnažiti visinom svog glasa umjesto da autoritet crpi iz funkcije predsjednice GV-a. Biti gradskom vijećnicom je odgovoran politički zadatak kroz koji se očituje ozbiljnost i odgovornost svakog vijećnika kao člana šire društvene zajednice. O mom radu neka kažu oni koji su me izabrali i kojima sam odgovorna. U svakoj raspravi i prijedlogu moja namjera je bila dobrobit Grada i uvažavanje sugrađana – zaključila je Dubravka Marunčić.