Obično će vam osobe, kad dožive panični napadaj, reći ili kako će umrijeti ili kako će poludjeti, odnosno rasprsnuti se na tisuću dijelova. Kad određena osoba doživi panični napadaj, najgore što možete je reći: ‘Diši’ ili ‘Pa nije ti ništa’. Nemojte joj to govoriti. To je zadnje što ćete joj reći. U tim situacijama, kada osoba to doživljava, traži dosta suosjećajnosti od vas. Ako nemate bliskog prijatelja ili partnera koji vam može pomoći u takvim situacijama, pronađite dobrog psihoterapeuta – istaknula je u svom predavanju integrativna terapeutkinja Olivera Drutter – o strahu, paničnim napadima i anksioznosti koje se održalo u srijedu u Čitaonici Narodne knjižnice Grad.
Upravo je kao najneugodniji osjećaj, a kojeg najviše osoba proživljava, istaknula panični napadaj, onog ‘tihog ubojicu života’. Drutter je naglasila u predavanju kako njene terapije uključuju rad s – tijelom. Naime, kako kaže, emocije koje proživljavamo zapravo registriramo iz tijela i kroz tijelo te ono na jedan način govori kako se mi osjećamo. Kao ilustrativan primjer je navela situaciju kada doživimo strah i u tom trenutku kažemo kako su nam se – ‘odsjekle noge’.
A strah je, ističe Drutter, ‘skupa sa životom rođen’. To je emocija koja ima pozitivne i negativne funkcije. Postoji velik broj dobrih, zdravih strahova koji nam pomažu u preživljavanju, no postoje i oni iracionalni koji nas koče u našem daljnjem rastu. Iracionalni strahovi kao anksioznost i panični napadaji, s druge strane, čine život kompleksnim i otežavajućim s puno nezadovoljstva. Primjećuje kroz svoj rad, kako su iracionalni strahovi u velikom porastu, čak i kako su se uduplali. Naglasila je i kako sve više mladih osoba traži pomoć i to generacije iz Domovinskog rata.
Ono čega se najviše moderan čovjek najviše boji jest – usamljenost, ali i sve nas je više strah od smrti zbog čega ‘pokušavamo sve više zadržati ljepotu i mladost’ što nam govori, ističe Drutter, kako sve manje prihvaćamo svoju realnost. Stalan konflikt koji čovjek osjeća, primjerice kroz anksioznost, može dovesti do ozbiljnog problema na fizičkoj razini, odnosno do bolesti koje se u većini slučajeva i manifestiraju… No, najbitnije od svega jest da strah morate upoznati i shvatiti kako ‘nije veći od vas’.
-Ne treba ga negirati i potiskivati. Sve ono što negdje potiskujemo, negdje će se u životu iskreirati i doći nazad – priča Drutter.
Prema njenima riječima, strahovi, kao što su anksioznost, panični napadaj, paralizirani strah i fobije nastali su u razdoblju predosobnosti, do treće godine i to najviše u prvoj godini života. ‘Svaki put kad upadate u panični napad i anksioznost, upadate u prvu godinu života i dječju problematiku. A niste toga svjesni’, rekla je Drutter. Onoliko straha koliko smo tada upili, kasnije se odražavaju na nas. A u toj je godini, ističe Drutter, bio bitan – kontakt.
Kontakt ističe kao važan čimbenik u sprječavanju njegovog nastanka. Upravo je cilj psihoterapije, zaključuje Drutter, novi odnos s ugodom i kontaktom koji se mora stvoriti.
MP