Na subotnjoj sjednici Gradskog vijeća naći će se nekoliko zanimljivih, točaka, a jedna od najzanimljivijih bit će i konačna eutanazija tzv. prigradskih linija.
Pod dosadnim nazivom Prijedloga izmjena i dopuna Odluke o javnom linijskom prijevozu putnika krije se zapravo jedan vrlo zakukuljen način lako mogućeg ukidanja linija za Konavle, Župu i Dubrovačko primorje.
Naime, nakon što je svojedobno istekao kredit za nabavku autobusa, gradonačelnik Dubrovnika Andro Vlahušić je tijekom posljednje dvije godine nekoliko puta napomenuo kako Grad ne može plaćati obveze drugih jedinica lokalne samouprave. U maniri ‘naši i vaši, HNS-ova Matija Ćale Mratović čak je u kontekstu Libertasa povukla svojedobno i besramnu analogiju o plaćanju ‘svojoj i tuđoj djeci’ tada popraćenu smiješkom tadašnjeg predsjednika Gradskog vijeća Nika Bulića.
Ukratko ovim izmjenama iz Odluke se brišu stari članci 6. i 47., a izmjenom članka 42. Gradsko vijeće propisuje kako ‘nedostajući dio sredstava (proizašao kao trošak obavljanja javnog linijskog prijevoza na području Grada Dubrovnika) Grad Dubrovnik Libertasu može isplatiti samo za linije koje isključivo prometuju područjem Grada Dubrovnika, te linije koje svojim većim dijelom prometuju područje Grada Dubrovnika’ (12, 15, 21, 22, 26)
Inače, brisani članak 6. kaže kako ‘Grad Dubrovnik može na temelju pisanog ugovora s drugim zainteresiranim jedinicama lokalne samouprave utvrditi linije javnog gradskog prijevoza koje obuhvaćaju i područja izvan grada Dubrovnika. U Ugovoru će se među subjektima utvrditi međusobna prava i obveze za pružene usluge na tim linijama’.
Članak 47. koji se briše glasi: Ukoliko se javni prijevoz putnika bude obavljao za više jedinica lokalne samouprave, svaka od njih dužna je na sjednici predstavničkog tijela (Općinskog vijeća) uskladiti svoju odluku s odredbama ove odluke radi ostvarivanja jedinstvene svrhe i cilja donošenja odluke’.
U obrazloženju odluke koja bi trebala doći pred Gradsko vijeće jasno se navodi kako je 2004. godine potpisan ugovor o nabavci autobusa slijedom kojeg je Grad Dubrovnik bio obvezan pokrivati minuse Libertasa bez obzira na području koje općine oni nastali, a navodi se kako istekom te obveze treba pronaći ‘novi model financiranja’.
Ono što je najspornije u cijeloj priči je činjenica da se kao meritorna uzima isključivo ekonomska analiza koju je napravio Libertas Dubrovnik, a koju okolne općine godinama osporavaju. Najveći iznosi išli su prema Konavlima, a u posljednjem izračunu spominjao se iznos od 4.5 milijuna kuna bez obzira što je ugovor raskinut kada je zahtjev godinu dana ranije došao na tri milijuna kuna.
Iako je neosporno da svatko mora plaćati svoje račune, tom logikom Libertas može tražiti bilo koji iznos od bilo koga, i na ovaj način, uz amen Gradskog vijeća eventualno ukinuti bilo koji broj linija koje vode van Grada i time efektivno nastaviti politiku Andra Vlahušića, politiku temeljitog izdvajanja grada Dubrovnika od svoje, po nekima, manje vrijedne okolice.
Na naš telefonski poziv, u kojem smo tražili potvrdu tumačenja ove odluke Gradskog vijeća direktor Libertasa Đuro Deranja rekao je kako za ovakvu odluku saznanja nema.
-Ja nisam izvjestitelj o nikakvoj odluci, ne znam o čemu je riječ – kratko je poručio Deranja.
Vrijedi napomenuti kako se u zaključku obrazloženja navodi kako će ‘Libertas Dubrovnik obavljanje javnog linijskog prijevoza na području drugih općina u županiji regulirati zasebnim Ugovorima pojedinačno sa svakom općinom.
Podsjetimo, izdvajanje gradskih i prigradskih linija bila je i jedna od ‘nuspojava’ kada se prije izvjesnog vremena govorilo o osnivanju nove tvrtke ‘Autobusni kolodvor d.o.o.’.