‘Nek se zna da na Badnjak nakon večernje dubrovački nokjeri i mornari dolaze gospodinu knezu u Dvor i sa sobom nose badnjak te ga nalože na vatru veseleći se, a gospodin knez im, kako dolikuje njegovoj kneževskoj časti, od svoga daje za kolendavanje dva perpera i piće. Toga dana i nadstojnici soli Općine dubrovačke daju nokjerima i mornarima dva perpera. I prokuratori Svete Marije po naredbi gospodina kneza daju im od dobara te crkve dva perpera.’
Liber Statutorum Civitas Ragusii/ Statut Grada Dubrovnika, 1272. (knjiga I., glava IX)
Uvod je ovo iznimnog uvodnog predavanja dr. sc. Jelene Obradović Mojaš kojim se ove srijede otvorio znanstveno-stručni skup ‘Osam stoljeća dubrovačkoga kolendavanja’ Uz niz predavanja, u 16 sati održat će se multilokacijska izložba, odnosno tematska šetnja koju će voditi dr.sc. Jelena Obradović Mojaš. U 18 sati održat će se svečano otvaranje Kneževe kapelice u Dvoru.
Kako je uvodno istaknula Obradović Mojaš, 1272. godina, odnosno spomen u Statutu možda nije sdami početak kolendavanja, zbog znakovite rečenice o ‘njegovanju starih običaja’.
– Trinaesto stoljeće platforma je izvora o kolendavanju, ali možda ono postoji i nekoliko desetljeća ranije. Prvi pak idući spomen 1508. i to kao zabrana, a mi iz njih de facto iščitavamo podkontekst divertiškanja ulicama i rađenja izgreda. Dakle, u 16. stoljeću prvi put se spominje zabrana kolendavanja – istaknula je jednu zanimljivost predavačica, dodavši kako postoji kontinuitet kolendi tijekom 14. i 15. stoljeća.
– U 16. stoljeću postojalo je puno zabrana – 1550. godine Malo vijeće donosi odluku odluku o zabranjivanju pjevanja kolendi o Božiću i Novoj godini, odnosno maskiranih kolendi. Među ostalim, kazna je bila 25 perpera, zapljena odjeće – maski kojima se ismijavalo nekoga. Ostavlja se dojam da se htio umanjiti eho efekt kolendi, međutim, u istom tom stoljeću, iz odredbi knjige troškova Kneževa dvora, doznajemo da Dvor, odnosno knez – država, financira svirače kolendi. Financirali su ‘običaj’ što nam govori kako je kolendavanje vrlo slično maškaravanju. Kolenda je bila svojevrsni ispuh stanovništva koji je naizgled bio dopušten i zagovaran, a u isto vrijeme kontroliran iz fokusa oka vlasti. Dakle, u 16. stoljeću imamo i zabrane i poticaje za kolendavanje – ističe dalje dr. sc. Obradović Mojaš, koja je pronašla upravo u dokumentima iz 16. stoljeća i prvi trag kolendavanja i među pjesnicima, ne samo kao pučko pjevanje. Uz to, postojala su različita značenja ‘kolende’ kao riječi.
Kitica cvijeća i muško ime
– Možemo se pitati i što je kolenda Marinu Držiću? Jasno se vidi na primjerima Pjerina, pa i iz Grižule – kolenda je kitica cvijeća. Nije to čudno, niti neshvatljivo, jer i u 19. stoljeću među pjesnicima imamo kolendicu koja znači ‘svitak cvijeća kojeg vjerenica daje svojem vjereniku’. To hoće reći da je kolenda imala nekoliko svojih značenja. Kolenda je bilo i vlastito muško ime koje nije imalo parnjaka u ženskom imenu u 16., 17. te 18. stoljeću. Kolenda je ime iz kojeg kasnije nastaje prezime koje i danas živi – Kolendić. Kolenda kao ime je već zamrlo, jedino se zadržalo, što je shvatljivo, na izolatu – otoku Lastovu. Neke sam pronašla čak i u prvoj polovici 20. stoljeća. Naišla sam čak i na Kolendu Kolendina Kolendića – naglasila je predavačica dodavši niz primjer iz prošlosti ovog važnog običaja.
Snaga kolendavanja u dubrovačkoj tradiciji
– Godine 1670. imamo odluku Senata da nitko od službenika ne smije dati mancie za kolende. Ovo treba staviti u kontekst vremena – svega tri godine nakon Velike Trešnje i nakon požara Grad je u gomilama, imamo dokaz da su i tada, u tim dramatičnim okolnostima, još uvijek neki htjeli kolendavati i kolendavali su. Očito je trebalo donijeti zabranu da to prestane jer je trebalo štedjeti novac i državnu blagajnu za puno potrebitije stvari od ‘pukog kolendavanja’. No u tom dramatičom razdoblju nije se odustalo od običaja – naglasila je autorica. Kolendavalo se uoči brojnih svetaca i važnih datuma – u 18 stoljeću bilo je to uoči svetog Luke, Martina, Mihoivila, Andrije, Nikole, Božića, Obrezanja Gospodinova i Sveta tri kralja, dok je stoljeće kasnije čak 19 povoda kolendavanja u kulturnoj tradiciji.
– Vrlo je to bogat vremenopis štovanih svetaca koji je dubrovačku čeljad izvodio u sutone uoči blagdana na ulice, placete, trgove i srećom bili su vrlo temperametni, veselili su se, iako su ih ti temperamentni izgredi dovodili na sud već idući dan. Sreća da su bili tako temperamentni, jer se iz njihovih svjedočenja i same konstrukcije kolendarskog čina iz sudskih zapisa može u primjeru shvatiti na koji način se živjelo i komuniciralo u to doba – naglasila je dr. sc. Obradović Mojaš. Navela je, među ostalim i primejr repertoarnog traga kolendara Vlaha Slijepog u Bondinu teatru, a Vlaho Obuljen inspirirao je i velikog Conte Iva, za Ekvinocijo. U tom vremenu, kada je Vojnović pisao Ekvinocijo, Vlaho Obuljen kolendavao je slijep na ulicama već 37 godina, a na sceni Bondina teatra glumio je i on, 13. travnja 1903. godine. Dubrovačka kolenda kako je pjevao Vlaho Obuljen zvani Slijepi, najviše je reproduciran zapis kolende.
Niz je primjera još naveden tijekom predavanja i ugodnog jutra u Lazaretima, a brojne teme tiču se snažnog suodnosa Dubrovčana i kolendarskih običaja. Tako su okupljeni mogli čuti i predavanje profesora Krešimira Magdića ‘Božićne pjesme i kolende. Izvori, dokumenti i odrazi’, doc. dr.sc. Lidije Bajuk ‘Žensko kolendavanje i ženske kolende Dubrovačkog primorja’, predavanje višeg kustosa Dubrovačkih muzeja Ivice Kipre ‘Oj Božiću širolišću – mitsko-obredni motivi puta i prelaska kod veselanja i kolendavanja’, prof. dr. sc. Ljiljane Marks, ‘Kolende i molitvice: granice i prepletanja’, prof. dr. sc. Tomislava Galović, ‘Kolejani/koledva na otoku Krku. Povijest,baština i tradicija jednoga narodnog običaja’, kustosice Gradskog muzeja Korčula Sani Sardelić ‘Zimski sveci u običajnim praksama Korčule’ te Tonka Barčota, arhivista Državnog arhiva u Dubrovniku – ‘U noći čudne radosti – čestitarski ophodi o blagdanima na zapadnom dijelu otoka Korčule’. Prije multilokacijske izložbe, održava se okrugli stol i završna diskusija.
Skup, izložba i popratni događaji organiziraju se u povodu uvrštenja dubrovačkoga kolendavanja u nacionalni Registar zaštićene nematerijalne baštine, Dubrovački muzeji uz potporu Grada Dubrovnika i Ministarstva kulture i medija RH. Suorganizatori su Dubrovačka baština, Državni arhiv u Dubrovniku, Dubrovačke knjižnice, Franjevački samostan Male braće, Zavod za povijesne znanosti HAZU, Dubrovačke ljetne igre, Kazalište Marina Držića i Folklorni ansambl ‘Linđo’. Organizacijski odbor čine Jelka Tepšić, Ivona Michl, Zrinka Lucianović, i predsjednica Jelena Obradović Mojaš.