Dubrovnik nikada neće zaboraviti 6. prosinca 1991. godine, dan kada je očuvana i obranjena njegova sloboda.
Dan je to kada se s pijetetom trebamo prisjećati 19 poginulih branitelja i civila, 60 ozlijeđenih osoba, ali i svih onih hrabrih, malobrojnih branitelja, koji su se tog dana žestoko borili na prvoj liniji obrane za nas i našu slobodu.
Napad je trajao cijeli dan, a sve je počelo u rano jutro na blagdan Svetoga Nikole prije 24 godine. Srbocrnogorski agresor žestoko je krenuo u razaranje Grada, uz pokušaj osvajanja tvrđave Imperial na Srđu, koju su obranili hrabri branitelji Dubrovnika.
Bezbrojne granate koje su toga dana padale unutra zidina uništavale su i palače renesansnog grada, pri čemu ih je devet jako oštećeno, gorjele su barke u Portu, a nakon prestanka granatiranja buknuli su požari. U situaciji bez vode gašenje je bilo dakako bilo otežano, no buktinja se gasila morem, a vatrogascima su se u cjelonoćnoj borbi s vatrom priključili i građani.
Jutro poslije Dubrovčani su ostali bez daha pri pogledu na ranjeni Grad, no usprkos žestokom napadu s mora, kopna i iz zraka, te cijeni koju smo morali platiti u ljudskim životima, Grad nije pao. Njegova sloboda je obranjena, a 6. 12. 1991. godine ujedno je označio prekretnicu u ratu na dubrovačkom području.
Foto: Pavo Urban