Opet naš Knez Mark Englez šalje dobru fotku! I piše: „Slikala mi mati! Sheila! U Karmenu, u Ulici od Pustijerne. E, kad se već ne zna koliko birača i stanovnika ima u Gradu, evo za početak nek' se sazna koliko ima mačaka!“
Još malo, pa će u Gradu bit više mačaka od čeljadi. Al' ni njih nema ko' nekad. Nema čeljadi, nema ih tko hranit. A ni pantagana nema ko nekad. A fotku slikala njegova mati, gospođa Sheila, Englezica, a fetiva Dubrovkinja. Dio Grada. E kad smo već kod fotki, za početak, ispravak nekoliko slučajnih propusta iz prošlih „Ulica“. Potpisi pod fotografije vrlo su važni, posebno imena onih koji su na njima.
Povijest košarke
Davne su to fotke, izvađene iz nekog zaboravljenog albuma il' škrabice, nije lako prisjetiti se tko je na njima, pa stoga evo, navodimo ih. Gospođu Eržebet Bebu Đanić kao mladu učiteljicu ste prepoznali. Na onoj fotki s Karmena jako je puno klinaca, teško ih je sve i nabrojati, ostaje prisjetiti se tko je ljeta 1977. tamo trenirao košarku. Dalje ide ona fotka male djece, klinaca iz vrtića koji je krajem šezdesetih bio na zidinama, na gornjem pjanu kuće obitelji Lepeš. Na njoj su znani likovi naše svakodnevnice, tada petogodišnjaci; Ankica Tomić, Goge Lepeš, Renata Zlatković, Ivo Klečak, Ivo Dragić, Frano Jerković, Mario Đanić… I zadnja fotka, ona s treninga na igralištu Karmen, ljeta 1978., s desna je Drago Paskojević, pa trener tadašnjeg KK „Jug“ Rusmir Halilović, te tada klinci Muća Avdić, Mišo Lečić, Zdravko Kitin, Adil Taslaman, Mario Đanić, Perić i Toni Goga. Iza, na klupi su još neki. Bilo je to malo povijesti dubrovačke košarke s legendarnog Karmena. Kad smo već kod košarke i povijesti, ovog petka bit će točno 20 godina od kad je poginuo veliki umjetnik košarke Dražen Petrović, 7. lipnja 1993. godine. Tog dana kao da je umrla i naša košarka. E, kad smo već kod datuma, na današnji dan, 5. lipnja 1848. godine ustoličen je za hrvatskog Bana Josip Jelačić. Onaj iz pjesme „Ustani Bane, Hrvatska te zove, zove…“ koju smo ponosno pjevali ne tako davno. Pjeva li još tko tu pjesmu? Tako olako prepuštamo se zaboravu. Toliko o propustima i prisjećanjima. Vratimo se u naš đir…
EU obitelj
Gospođa Beba i njen život velika su priča, za neki roman. Povijest njene obitelji, mjesta, gradovi, putovanja, godine, ljudi… tome nema kraja. U kući u kojoj živi s obitelji, u Lučarici, nekad su joj živjeli nono i none, Vito Kukurelo i supruga mu Paula, rođene Buchta, čiji je tata bio Čeh, a majka od Kolendića s Brgata. Njihova kćer Petronila, koju su svi zvali Nila, Bebina je mama. Ne samo Bebi, već i Stjepanu Štefu, Margiti, Viktoru i Ivici. Uz prezime Lenert, mađarsko prezime, jer njihov otac, a Nilin suprug Janoš, koga smo u Gradu zvali Ivan, rodio se u Somboru, a u Grad je došao za poslom 1934. godine.
Ivan Janoš Lenert prvo je radio u Foto radnji znanog gospara Bernera, nakladnika i autora mnogih sjajnih fotografija učinjenih između dva svjetska rata. Ako skupljate ili ste naišli na te fotografije, svakako ste na njima pročitali i ime Berner. Butiga mu je bila po sred Straduna, gdje je danas kiosk Tiska. Uz foto radnju, tu je bila i drogerija s najnovijim mirisima tog doba. Ivan Lenert jako je volio slikavati, te je stalno điravao naokolo. Tako je jednog dana foto aparatom slikavao i lijepu Nilu, te mu nije trebalo puno za zaljubit se u nju. I vjenčat se s njom i postati dio života Grada. Punac Vito puno im je pomagao, sve je išlo dobro, al' dođe rat, onaj Drugi svjetski. Slutilo se svašta, jer „rat je poguba ljudske naravi“, uđe strah u svako čeljade, te Ivan sa svojom Nilom krene preko Bosne, valjda nekih zadnjim vlakovima za sjever, za svoj rodni Sombor. Tamo se 7. siječnja 1942. rodila Eržebet, Beba. Dvije godine iza, 1944. rodio se i Stjepan. Ratni vihor vodio ih je na sve strane, pa se Margita rodila u Budimpešti! Kad se sve smirilo, stao rat, vratili su se u Grad, opet u kuću Kukurelo. Ipak, puno djece, puna kuća, te sele na Srednji Kono, gdje se rađaju Viktor i Ivica. Eto, toliko ukratko o povijesti obitelji gospođe Bebe, koja je okupljena sa svih strana Europe, ujedinivši je i prije njena ujedinjenja. Puno imena, mjesta, događanja, valjda nisam što pogriješio!?