‘Ma je li ovo sve vaše’, prvo je što smo izgovorili prilikom dolaska na Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo ‘Grbić Pajo’ i kad smo vidjeli svega blaga domaćeg u đardinima. Pajo je neizostavan dio naziva jer, kako nam kaže Tonko Grbić, to je nadimak po kojem se ova obitelj raspoznavala. ‘Ima nas dosta Grbića’, priča nam sa smiješkom. Njegova žena Anka počastila nas je freško napravljenim polpetama od tikvica dok smo razgovarali u idiličnom okruženju tarace koju prije svega krasi hlad i neizostavan pas Boos. Za vrijeme cijelog našeg druženja desetogodišnji bokser samo je ležao. ‘I neka leži, kad može’, kažu nam. I dok se Boss svakodevno odmara, obitelj Grbić marljivo i vrijedno radi na stvaranju namirnica koje poslije osvanu, kako na njihovim, tako i na pjatima sedamdesetak vjernih obitelji i kupaca. Gospodarstvo je aktivno od 2003. godine, no obitelj Grbić Pajo u Župi dubrovačkoj je odavno poznata po domaćoj proizvodnji. U 60-im godinama prošlog stoljeća, sadilo se i do 4 tisuće struka pomadora. Prije ih je u kući živjelo po 11, vazda su imali i domaćih životinja, od svinja do krava, čak su prije jedini imali rasplodnog bika u Župi. ‘Svi su krave dovodili kod nas, dolazilo bi prije i do 300 krava, a sad ne znam ima li ih 4 u Župi’, priča nam gospodin Tonko koji je na gruškoj placi stalni domaćin već 18 godina. Ističe kako su se vremena promijenila te tako osim što je sve manje ljudi koji će kupiti domaće proizvode, nema ni prodavača na placi. No, godine mukotrpnog rada, predanosti, odricanja, haromonije i skladnog života s prirodom dalje nastoji prenositi njihov sin Pero Grbić. Preuzimanjem OPG-a, htio je poslovanje postaviti na višu razinu i glas o domaćoj proizvodnji obitelji proširiti što dalje. U tome su mu pomogle društvene mreže, ali i djevojka Antea Mlinarić. Odlučili su za početak izrađivati aromatizirana maslinova ulja od začina i biljaka iz njihova đardina koji mogu poslužiti kao dobar poklon. Prave ulja od mente i limuna, chillija, bosioka, ružmarina, česna i petrusina i naranče. Svaku se objavu na društvenim mrežama trude učiniti zanimljivom. Tako ćete na njihovim stranicama pronaći zanimljive recepte na koji način iskoristiti aromatična ulja. Htjeli su unijeti ‘malo duše i sebe u sve objave’, kaže nam Mlinarić.
-Nedavno smo primjerice stavili zanimljiv recept s poverunima. Taj dan ih nije mogao isporučiti koliko je bilo upita – kaže nam Mlinarić. Na ideju su došli tijekom 800 kilometara dugog hodočasničkog pješačenja putem poznatijeg kao Camino de Santiago. Dobili su dodatnu snagu, želju i volju.
-Nikad nisam bio u potpunosti svjestan onoga što imamo doma. Kad sve sagledam, stvarno posjedujemo nešto što ima svoju priču. Uvijek sam sudjelovao i pomagao u stvaranju, no preuzimanjem OPG-a htio sam cijeli posao dignuti na višu razinu. Imamo što ponuditi, i stojimo iza svojih proizvoda i njihove kvalitete – rekao je Pero. Uveli su prije godinu dana i dostavu domaćih namirnica na vrata svojih kupaca. ‘Ako ti netko može dostaviti pizzu, zašto ne bi i kilo mrkve’. Njegov otac smatra to dobrim potezom, ali i dodaje kroz smijeh kako to sve ‘treba i spraviti’.
Obitelj – najveća životna vrijednost
‘Ovo nije priča o jednom čovjeku. Ovo je priča o zajednici, obitelji i timskom radu. Ovo je priča o ponosu, ljubavi, strasti i nasljeđu’, moto je kojim se vode. Sami izrađuju i ambalažu u koje pakiraju ulja. Za nju je zaslužan Perov brat Mato, po zanimanju stolar. Zaslužan je za izradu drvenih čepova i kutijica u koje stavljaju proizvode. ‘To samo može vrhunski majstor’, rekao je Pero, a Antea dodala sa smiješkom ‘još samo ne znamo puhati staklo’. Ovo je obitelj u kojem su obiteljska i prijateljska druženja svakodnevna u kominu koji je jedan od najstarijih građevina u Župi dubrovačkoj. Upravo su druženje i smijeh životne vrijednosti koje žele istaknuti kroz svoje proizvode. — Ništa ne bi moglo biti moguće bez roditelja koji su u ovom poslu 100 posto i paze da sve bude kako treba – ističe Pero. Osim velikog znanja, Grbići su na svoju djecu prenijeli svijest o čuvanju tradicije. Tako se među ostalim redovito oblače u nošnje kraja za Festu sv. Vlaha. Ističe Pero kako je njegov otac i jedan od posljednjih domaćina na župskim svadbama. ‘Govorimo o nečemu što je prije bio ponos, a danas takve stvari nažalost izumiru’, naglašava.
Želimo osvijestiti ljude
Najsretniji je, kaže nam Pero, kad se ljudi, koji su imali problema sa zdravljem, izliječe korištenjem njihovog domaćeg voća i povrća. — Nekima je to i zadnja slamka spasa. Postoji dosta ljudi koji su osviješteni, no u većini se slučajeva ‘okrenu’ domaćem voću i povrću te paze na prehranu tek kad se razbole ili dobiju djecu – ističe Pero. Zasigurno 30-ak familija odgaja djecu na povrću koje Grbići uzgajaju na ekološki način, od samog početka do kraja procesa. Dvjestotinjak struka pomadora, tikvice, dva rasadnika mrkve, graha, kukumara – samo su neke od namirnica koje smo mogli vidjeti u đardinima. Brine se gospodin Tonko i o masliniku.
-Uživamo svakodnevno u maslinovom ulju, a koje smo novim proizvodima kombinirali s drugim biljima iz naše vrtne ponude – kaže Pero koji posao želi nastaviti jer ima od koga naučiti. Iako je poljoprivreda nepredvidiva grana gospodarstva, u njoj vide veliki potencijal za širenje pa tako i u simbiozi s turizmom. Planiraju u budućnosti, u sklopu kamene kuće koja je u izgradnji, pružiti gostima iskustvo života na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu. No, za to će trebati vremena i kvalitetnog planiranja. A, na kvalitetu su prvenstveno usmjereni.
-Kroz kvalitetu želimo ostvariti i utjecaj na ljude po pitanju važnosti domaće i zdrave prehrane. Ne trebaju ljudi konkretno uzimati u nas namirnice, već i u drugih ljudi koji marljivo rade. Na kraju krajeva, mogu se i sami okušati u domaćoj proizvodnji – složni su Grbići.
Iz tiskanog izdanja DuLista od 3. srpnja 2019.