U sklopu Dana kulturne baštine Dubrovačke knjižnice organizirale su predavanje Vlastimira Vekarića, 27. rujna, o tradicijama i životu na poluotoku Pelješcu.
Vekarić, potomak stare i ugledne brodovlasničke obitelji, još je kao dijete bio oduševljen starim kapetanskim pričama i životom pomoraca, pa je dugo godina skupljao podatke o raznim orebićkim i pelješkim kapetanima. Napravio je i svoju izložbu tako što je izradio karakteristične jedrenjake za pojedino razdoblje kojom je bio oduševljen franjevački provincijat samostana sv. Jeronima u Zadru.
Vekarić je publiku proveo kroz putovanje Pelješcem, pelješkim tradicijama, i onim što ga je stvaralo tako bogatim i lijepim da ga je Dubrovačka Republika kupila 1333. godine. Bili su upoznati s njegovim resursima i znali do detalja što Pelješac može dati Dubrovniku. Dubrovčani tako odmah rade i novi katastar Pelješca, tih godina najstariji na ovim prostorima, a u dvije godine napravili su zidine duge sedam kilometara kako bi obranili sol i solane, jer je ‘’tada sol bila kao danas nafta’’, objašnjava Vekarić.
U to vrijeme bilo je oko 4 000 stanovnika na Pelješcu koji su se tradicionalno bavili vinarstvom, maslinarstvom, ribarstvom, proizvodnjom soli i stočarstvom, što je Dubrovačka Republika s nizom propisa iskoristila za izvoz i zaradu. Od sedamnaestog stoljeća pelješki brodovi činili su važan dio dubrovačke trgovačke mornarice, a sve je to rezultiralo time da je znatan dio prihoda Dubrovačke Republike dolazio s poluotoka Pelješca.