Trajno poremećeni odnosi u obitelji Radulović iz Ploča napose među braćom Mitrom i Milenkom rezultirali su stravičnim dvostrukim ubojstvom koje je potreslo čitavu Hrvatsku, piše Slobodna Dalmacija.
Milenko je u svom pomahnitalom naumu automatskom puškom dokrajčio vlastitog brata Mitra i susjedova šesnaestogodišnjeg sina kojega je ubio na putu prema školi. Dječaka je sačekao u dvorištu stambene zgradu dok je prečicom išao prema školi ispalivši mu smrtonosni hitac u glavu.
Susjedi su čuli četiri pucnja i vidjeli dječaka kako nepomično leži na travi u lokvi krvi. Pomahnitali ubojica zatim je sjeo u svoj automobil Yugo 45 odvezavši se na deponiju u predgrađu Ploča gdje je ubio vlastitog brata Mitra. Najprije mu je pucao u leđa da bi ga zatim dokrajčio iz neposredne blizine pucanjem u glavu.
Policija nije izlazila sa službenim informacijama o motivu koji je rastrojenog Milenka nagnao na takav krvavi pohod. Koliko trebaš biti lud i poremećen da ubiješ 16-godišnjaka i vlastitog brata pitali su se Pločani s kojima smo razgovarali nakon tragedije koja je njihov grad zavila u crno. Međutim, upućeniji u obiteljske i međususjedske odnose Milenka Radulovića kažu da je s bratom imao neriješene imovinske odnose oko stana, obiteljskog naslijeđa iza smrti majke, dok je s dječakovom obitelji također imao razmirice imovinske naravi u barakama kod vatrogasaca u Primorskoj ulici gdje su do prošle godine živjeli.
Spor među braćom nastao je nakon smrti majke a sve je rezultiralo i višegodišnjim sudskim postupkom koji je okončan tako da se razvrgne suvlasnička zajednica u stanu u Pločama. Taj stan od 66 kvadrata u kojem je živio Mitar (dok je Milenko živio u baraci kod vatrogasaca) sudskom odlukom trebalo je prodati i novac podijeliti među nasljednicima (Mitrom, Milenkom, bratom i dvije sestre) jer se drugačije nisu mogli dogovoriti. No, do toga nije došlo jer je bilo nemoguće naći kupca koji bi se upustio u kupovinu takvog stana s problematičnim vlasnicima.
Ubijeni Mitar je bio manjinski vlasnik stana, jer je sestra svoj dio prepustila ubojici Milenku, ali je potraživao 37 tisuća kuna koliko je bilo procijenjeno njegovo ulaganje u renoviranje stana. Mitar je živio sam u tom stanu godinama polažući pravo na njega kažu od 1992., dok su mu majka i brat Milenko živjeli u barakama. Često je govorio kako je njegovom zaslugom sačuvan stan u Domovinskom ratu jer je on bio branitelj te je jedva spriječio da u stan uđu treće osobe i zauzmu ga. Stoga je smatrao da mu pripada više negoli bratu, koji je imao nekretninu – baraku.
Njihov otac je početkom 1992. godine otišao u Crnu Goru i nije se nikada vratio u Hrvatsku, majka je radila u Luci Ploče od koje je i dobila sporni stan. Do svoje smrti ga je obročno otplaćivala što se može vidjeti u zemljišno knjižnoj dokumentaciji.
No, kako su godine prolazile odnosi među braćom bili su sve gori i gori. Navodno je Mitar zamjerao što je Milenko sa sestrom prodao vinograd u Staševici, a da on ništa o tome nije znao niti je od prodaje dobio ijednu lipu. Stoga su se često svađali, a znala je uredovati i policija. Susjedi su nam ispričali kako je u toj obitelji uvijek bio neki nered. Milenko se doseljavao u stan pa bi po nekoliko dana tu bili neredi svađe i galame. Mitar je postavio i blindirana ulazna i balkonska vrata kako ovaj drugi ne bi mogao ući.
Dok im je majka bila živa nekako su funkcionirali ali kad je ona umrla problemi su bili još veći, posebno oni imovinske prirode. Milenko je polagao pravo na stan jer se brinuo o majci koja je bolovala od raka i s kojom je živio u barakama-tako je barem pričao po Pločama a da mu Mitar ne da blizu pristupiti.
Čak im je i otac nekoliko puta dolazio iz Crne Gore ali kako mu nisu dali ući u stan vrlo brzo se vraćao natrag. Susjedi ne znaju je li živ.
Više pročitajte ovdje.