Budite uporni i vjerujte u sebe – kratka je i jasna poruka mladog plivača PK Jug, reprezentativca Juraja Barčota. Ovaj simpatični šesnaestogodišnjak može biti inspiracija svima nama, bilo zbog sportskih uspjeha, bilo zbog onih životnih. Ovaj ‘olimpijac’, kako ga zovu njegovi najbliži (a mi itekako vjerujemo da će ga uskoro svi tako zvati!), polako ali itkako uspješno ide prema vrhu. Na tom putovanju ima tešku, dosadnu i napornu suputnicu, Crohnovu bolest. Kako je živjeti s njome, postizati ne uspjeh, već čudo i biti reprezentativac, otkriva nam za novi broj našeg tjednika. Priča nam i o svakodnevnim obavezama i svom ‘kombiniranju’ Biskupske klasične gimnazije Ruđera Boškovića i rada na bazenu. Motiv mu je, kaže, ohrabriti sve one s bilo kakvim poteškoćama da mogu trenirati. Ne samo trenirati, već i uspjeti u svemu što zamisle.
Plivanje i judo
– Počeo sam plivati u prvom razredu osnovne škole, znate ono kad djeca idu na bazen u sklopu Tjelesne kulture? Probao sam, zaplivao, i svidjelo mi se! Dvije godine, paralelno, trenirao sam judo i plivanje. A inače sam judo trenirao od četvrte godine života. Ipak, nekako sam se baš spontano osjetio dobro na bazenu. Samo sam jedan dan rekao mami i tati da je plivanje ono čim se želim baviti. Fokusirati se samo na to. Tako sam nastavio, evo, do dan danas – reći će nam ovaj nasmiješeni mladić. Najvećim dosad, ili najdražim uspjehom smatra rezultat kojeg je otplivao za reprezentaciju prošle godine.
I sam sam se iznenadio
– Na početku sezone gledao sam bi li mogao dostići neki veći rezultat. Na mitingu u Šibeniku dostigao sam rezultat 1,55. Nisam očekivao ništa brže jer je bio početak sezone. Onda sam na mitingu Mladosti ponovio rezultat, što me i samog iznenadilo. Nakon regionalnog došlo je i državno, gdje sam bio tri sekunde brži – priča nam Barčot. Osjeća li da bi mogao još i bolje? Svakako, kaže.
– Sigurno ću moći ovo ljeto i dalje. Razlika je u plivanju u malom bazenu od 25 metara ili pak onom 50-metarskom. Rezultat bi mogao biti na nivou, a u bodovima bi to bilo za 150 bodova više – kaže s ponosom. Prelazimo na njegovu suputnicu.
U početku je bilo teško, sad se već šalim
– Chronova bolest? Sad se već šalim kad spominjem, ali u početku je bilo teško, itekako. Sad sam s već navikao. Uz plivanje… Bez plivanja bio bih puno gore, ležao bih doma i plakao, vjerojatno. Zato bih volio da netko drugi ovo čuje, pročita ovo što govorim, pa da nekog ohrabrim! Primjerice, sad kad smo bili na pripremama u Vukovaru, kćer od jedne gospođe konobarice koja tamo radi je otkrila tek koji tjedan prije kako ima Chronovu bolest. Na molbu koordinatora puta pričao sam s njome, čisto da je malo ohrabrim. Ako bi netko pročitao ove moje riječi i rekao ‘možda ipak mogu’, bio bih sretan… – iskreno nam priča.
Veliki zaokret u životu
Kad si otkrio bolest? – pitamo ga.
– U sedmom razredu. Imao sam mrlje po koži, mislili smo da je kožna bolest i pošli na preglede. Nije se povlačilo pa smo krenuli dublje u potragu. Krvna slika bila je jako loša, pa su uslijedile pretrage, nalazi, početak priče. Dogodio mi se veliki zaokret u životu. Prva dva mjeseca nisam ništa smio jesti, osim medicinske hrane – kaže nam bez zadrške.
Kako kombinira bazen i bolest?
– Doktori su mi odmah preporučili nastavak bavljenja sportom. Tijelo mora biti zdravo za borbu – kaže. Dodajemo kako onda ima dva velika uspjeha u životu. Je li ikad promislio kako bi mogao krenuti ka nekom drugom sportu?
– Ne, zapravo. Odluka je bila na plivanju i to je to. Nisam ja bio loš u judu, možda je glupo reći za nekoga tko je tada imao sedam godina, ali čini mi se da sam i tu bio u uzlaznoj putanji. Međutim, plivanje je išlo nekako prirodno. Tu sam svoj – dodaje kako se nada i apsolutnom profesionalizmu u ovom lijepom sportu. Nije još ozbiljnije razmišljao o fakultetu u tom smjeru, kaže, i tu ima još vremena.
Kako izgledaju pripreme za natjecanja?
– Imamo različite cikluse priprema, u početku se radi aerobika plivanja, odnosno dugo laganije plivanje. Onda kreću dva, tri tjedna intenzivnog plivanja, kraćim intervalima potom se pred natjecanje radi tjedan i pol laganog plivanja, da se drži forma. Pričam o Državnom natjecanju – napominje. S obzirom da je redovit i marljiv učenik Klasične gimnazije, pitamo ga kako usklađuje školu i sport.
– Obično kasnim na prvi sat, ali ispričani smo – dodaje kroz smijeh – samnom u razredu je i plivač Vlaho Nenadić tako da su nam opravdani sati. Iz škole su svjesni našeg rada i potiču nas u svemu! – zaključuje ovaj dragi mladić.
Trener Frane Ćirak: 'Juraj je izniman mladić' Od sredine 2019. trener Frane Ćirak je s mladim plivačima, a prije njega je s Jurajem pet godina trenirala Matijana Staničić. Stoga smo renera također zamolili za kratki osvrt o Jurajevom radu. - Juraj je izniman mladić. U prvom redu pristojan i staložen. Voli plivanje, veoma je vrijedan. Ima nevjerovatnu želju i volju za napretkom. Vrlo brzo upija znanje. Prozvao sam ga 'doktor' jer na impresivan način odrađuje taktičke upute plivanja utrka - ističe nam trener Ćirak. - U zadnjih nekoliko godina ostvario je golemi napredak koji ga je doveo do statusa juniorskog reprezentativca Hrvatske. Tomu je sigurno pridonijela i sjajna ekipa koju ima u grupi na bazenu. Puno je lakše postići uspjeh kada imaš tim ljudi oko sebe koji imaju iste visoke ciljeve. Pogotovo ako su tu i stariji momci na koje se može ugledat - napominje nam dalje. I on se osvrnuo na 'kombinaciju' sportai teške srednje škole.- Naglasio bi da je Juraj učenik drugog razreda Klasične gimnazije Ruđer Bošković koja je po programu jako zahtjevna. S te strane njegov uspjeh u plivanju je još vrijedniji, jer nikako mu nije lako usklađivati školske obaveze i zadržavati ovu razinu kvalitete u plivanju koja zahtjeva veliku posvećenost i energiju - ističe. Godišnje nastupaju na 15 do 20 natjecanja. - Ove godine glavni cilj je zadržavanje statusa juniorskog reprezentativca, te pokušaj približavanja normi za Europsko juniorsko prvenstvo. Juraj je ove godine tek ulazni junior, što znači da je tek do godine njegova generacija izlazna. Obzirom na to on nema pritisak niti očekivanja isplivavanja norme, ali u svakom slučaju to je nešto prema čemu težimo i za što treniramo. Tako smo to i postavili. Lakše se motivirati kada imaš takav cilj. U najboljoj formi trebao bi biti u sedmom mjesecu kada su po rasporedu glavna natjecanja sezone. Samo da nas zdravlje posluži, motiva sigurno ne nedostaje - dodaje kroz osmijeh trener Frane Ćirak.
INSPIRACIJA! Plivač kojeg bi volio upoznati je... Bi li bi prevelik klišej reći Michael Phelps? Nemam baš nekog sportaša za kojeg tko bi rekao: 'Da, da to je ta osoba zbog koje treniram.' Jednostavno, treniram zbog sebe - kaže nam Juraj. - Svaki plivač ima svoju tehniku, a ne postoji savršena tehnika, već jednostavno ona koja ti najviše odgovara i s kojom se najbolje osjećaš. Naravno, i s kojom se nećeš ozlijediti - napominje.
'Zasad mi dobro ide': Ruminjska priča pred Jurajem U srpnju je EP u Rumunjskoj. Kaže - vrlo rado bi sudjelovao! - Trebao bih otplivati isti rezultat koji je bio u malom bazenu. Zasad mi dobro ide, na treninzima sam 'tu negdje'. Vidjet ćemo - kaže kratko. A Olimpijada? Smije se. - Naravno, tko ne bi htio? Ali, ima još dotad! - zaključuje uz zahvalu svima onima koji su mu pomogli na njegovom putu.