Tajnik dubrovačke stanice Hrvatske gorske službe spašavanja Zoran Ateljević predvodi malu skupinu ljudi koji dobrovoljno riskiraju svoje živote kako bi spasili živote drugih, najčešće neopreznih planinara, šetača, ali i svih onih koji se igrom okolnosti nađu u nevolji.
Za tjednik duList tajnik Ateljević govori o motivu spasitelja, vrijednosti psihičke spreme, ali i problemima na koje nailaze u svom radu, posebno s nedostatkom financijske potpore tijela lokalne samouprave na čijem području obavljaju akcije spašavanja.
Dubrovački HGSS u nekoliko prilika našao se u centru pozornosti javnosti zbog akcija koje ste izvodili?
– HGSS je definitivno postao brand kojeg mediji žele pratiti zbog elemenata kod različitih spašavanja koje interesiraju svekoliku javnost. Najveći problem je što nas nitko ne doživljava dok nismo potrebni. A kad smo potrebni, onda postajemo najbolji pri čemu iznenadno dobijemo 'tri minute slave', nakon čega opet padamo u zaborav. Mi jesmo udruga građana, ali ne amatera, već profesionalaca volontera koja radi za nula kuna. Bavimo se spašavanjem ljudskih života, što u krajnosti očito nitko ne shvaća. Uz dužno poštovanje obavljamo jako važnu javnu potrebu društva i građana. Postojanje ljudi koji su dovoljno stručni i osposobljeni da mogu spasiti ljudski život predstavlja minimalan aspekt sigurnosti koji lokalna zajednica treba omogućiti svakom građaninu. Dobrovoljnim obučavanjem, spašavanjem i riskiranjem vlastitih života članovi HGSS-a bezgranično nude i davaju društvu. Postavlja se pitanje zašto toliki trud lokalna samouprava ne prepoznaje u dovoljnoj mjeri? Zaista, lokalna samouprava uvelike bi mogla pomoći vlastitim građanima, ulaganjem u opremu s kojom bismo lakše i efikasnije spašavali te na taj način još jedan put vraćali društvu.
Kako se financira rad HGSS-a?
– HGSS financira lokalna samouprava, općine i gradovi na području na kojem djeluje. Postoji Zakon o HGSS-u koji je manjkav jer iako nalaže lokalnoj samoupravi da mora finacirati postrojbe ne propisuje u kojem iznosu. Zbog toga troškovi logistike prilikom spašavanja nečijeg ljudskog života ovise o dobroj volji lokalne samouprave. Što bi mi kao ljudi trebali tada napraviti? Angažirati odvjetnike kako bi tužili neku općinu ili grad koji ne ispunjaju svoju dužnost prema svojim građanima? Imamo jako puno posla i bez toga. Nemamo vremena za to. Spašavamo na stijeni, divljoj vodi i poplavi, u sniježnim uvijetima, s helikopterima, sudjelujemo u mnogim potragama sa specijaliziranim potražnim psima. HGSS-u se toliko proširio obim posla da se vrlo teško stiže odraditi sve što je potrebno. U prethodnoj godini na području Neretve HGSS stanica Dubrovnik imala je velik broj intervencija zbog velikih poplava i sniježnog nevremena. Od sedam jedinica lokalne samouprave tek nas tri jedinice financiraju u minimalnim iznosima. Vrlo je važno da čelnici tih lokalnih samouprava shvate kako ulažu u sigurnost građana i svog područja kojim gospodare, s obzirom da i po zakonu snose odgovornost za navedene poslove.
Brigo moja pređi na drugoga
Ali prema svemu što govorite, čini se da se mnogi ne drže zakona?
– U stvarnosti je priča sasvim drukčija. Svi misle: brigo moja pređi na drugoga. Onda dođe druga, treća akcija spašavanja, mi opet dođemo i odradimo. Naš motiv nisu novci. Predstavljamo neprofitnu organizaciju koja ne izadaje račune. Zar bi u trenutku nečije nesreće trebali odustati od intervencije jer nam lokalna samouprava nije isplatila novčana sredstva? To zaista ne bi bilo etično niti moralno od nas. Takvo što nikad nećemo napraviti.
Kako se postaje članom HGSS-a i koliko je za spasitelje bitna psihička sprema pročitajte u novom broju tjednika duList koji se od srijede nalazi u prodaji.