Kad sam preuzeo ravnateljsko mjesto bolnica je brojala 870 zaposlenih, a prošli mjesec imali smo njih 907. Kad se ‘odbiju’ zaposleni na određeno, dobijemo 850. Od toga je 211 nemedicinskog osoblja. Pritom imamo najmanji odnos nemedicinskog osoblja od 24 posto prema medicinskom. Po tome smo najpozitivniji primjer u Hrvatskoj, a treba znati da smo u protekle tri godine imali veći broj specijalizacija – izjavio je za DuList ravnatelj Opće bolnice Dubrovnik Marijo Bekić te tako demantirao informaciju koja već neko vrijeme kola kako je broj zaposlenih dostigao 1200, pri čemu je velik broj nemedicinskog osoblja.
-Iskreno, ‘uhvatio bih Boga za bradu’ kad bismo angažirali više nemedicinskog osoblja jer bi to značilo više kuharica i spremačica. Njih najviše nedostaje. Bolnica ima 15 čistačica i na granici smo. Na najnoviji natječaj se nitko nije javio – objasnio je Bekić, dodavši kako on kao ravnatelj ne može zaposliti nikoga bez suglasnosti upravnog vijeća i osobno ministra. Priznaje da su mu u začaranom krugu nedostatka kadra (i medicinskog i nemedicinskog) i velikih dugovanja zapravo kao čelnoj osobi ustanove vezane ruke.
-Bolnicom upravlja Dubrovačko-neretvanska županija preko upravnog vijeća, a Grad Dubrovnik nije vlasnik i ne može se očekivati da financijski značajnije sudjeluje, osim kroz povremene donacije. Politička volja je na Vladi RH, koja prvenstveno brine o najvećim dužnicima, kliničkim bolničkim centrima, koji su u državnom vlasništvu. Problem je nastao u mandatu ministra Varge kada je zdravstvo izdvojeno iz državnog proračuna i preneseno na HZZO. Tada su se počeli gomilati dugovi. Na mjesečnim sastancima u ministarstvu ravnatelji otvoreno raspravljaju o problemima s ministrom i ravnateljom HZZO-a, a dubrovačka je bolnica vrlo specifična jer smo jako daleko od svih ostalih – rekao je Bekić.
-Naša bolnica bi, zbog turizma, trebala biti financirana kao KBC-ovi. Vidjeli ste važnost Dubrovnika po pitanju ospica – dodao je Bekić, koji smatra da bi takva promjena statusa poboljšala situaciju u bolnici. Nas je pak zanimalo kakva su iskustva s brojem zaposlenih, zapošljavanja i financijama imali bivši čelnici dubrovačke bolnice.
-Oko 850 ljudi sam zatekao 2013. godine, dvije godine sam imao 820 zaposlenih jer mi se nije dozvoljavalo da zapošljavam, da bi mi na kraju, kad je ministar Varga odlazio, dozvolili zapošljavanje pa sam Bekiću 2016. predao oko 850 ili 860 – prisjetio se Bekićev prethodnik Jerko Ferri Certić, koji nije bio ravnatelj, već sanacijski upravitelj.
-Imao sam tada problem sa zapošljavanjem, ali daleko od ovog sad, kad na tržištu nema liječnika. Uspijevao sam se ‘krpiti’, balansirao sam s dolascima, bila je bolja situacija nego sad – procijenio je Ferri Certić, ali i istaknuo pravi primjer za objasniti apsurdan odnos države prema OB Dubrovnik. -Kad je riječ o financijama, uzmite za primjer interventnu kardiologiju. To su akutni infarkti u pitanju i to bolnica mora imati. To smo sve ove godine uspjeli servisirati, ali dok mi fakturiramo oko pola milijuna kuna mjesečno, HZZO nam isplaćuje svega 80 tisuća kuna! To je strašno. Zahvaljujem ravnatelju što drži taj program, a svjesno ulazi zbog toga u minus. A sve to znaju i ministar i ravnatelj HZZO-a, ali novac ne dolazi – objasnio nam je Ferri Certić. Vraćamo se još korak unatrag u povijest upravljanja bolnicom.
-Kad sam postao ravnatelj 2009. godine bolnica je brojala oko 900 zaposlenih, a u najvećem obimu imala je 950 zaposlenih. Pritom je omjer bio oko 27 posto nemedicinskog osoblja, a ostalo je bilo medicinsko. Naime, postojalo je pravilo da taj odnos ne prelazi 30 posto i mi to nismo prelazili – spominje se Branko Bazdan ravnateljskih dana u bolnici. I on ističe kako je imao problem sa zapošljavanjem, ali nikad ovako drastičan.
-U razgovoru s dijelom liječnika iz Zagreba, 4 ili 5 vrhunskih specijalista koji su ozbiljno razmišljali o nekom stalnom angažmanu i preseljenju, uvijek se ispostavio problem stana. Postojao je problem što je dozvolu za stalno zapošljavanje davao ministar. Ali ovakvih problema nije bilo. Sad su se vremena promijenila, ali nema interesa – rekao nam je Bazdan. Za kraj smo za komentar pitali i ravnatelja s najdužim stažom u posljednjih dvadeset godina, u dva mandata, Andra Vlahušića.
-Ravnatelj sam postao 1999. godine, kad smo imali samo 67 liječnika specijalista, a imali smo ukupno manje od 700 zaposlenih. Kad sam završio mandat 2009. imali smo malo više od 700 zaposlenih, a 120 je bilo liječnika. Nije bio nikakav problem s medicinskim osobljem, imali smo uvijek višak, a sve su bili isključivo domaći ljudi – vratio je u sjećanje Vlahušić svoje ravnateljske dane. Smatra kako danas bolnica ima ogroman broj zaposlenih, ovisi o šezdesetak ljudi koji uglavnom dolaze sa strane, a ima dug od 160 milijuna kuna, po čemu je postala vrlo neefikasan sustav.
-Ogroman broj specijalista radi privatno, što u moje doba nije bilo. Dovodio sam vodeće liječnike svijeta u naponu snage, a ne penzionere. A minus nastaje jer se plaćaju ljudi koji ne naprave dovoljan broj usluga – izjavio je Vlahušić.