Nemamo komunikaciju s investitorom. Pokušali smo ih kontaktirati. Povremeno dođu, ali sve ostaje na riječima. Oni nemaju rješenje za nas. Kao da ne postojimo – govori za DuList stanar Solinske ulice Dejan Butuci kojem je pod okriljem koronavirusa neposredno obiteljskoj kući, u kojoj živi sa suprugom i troje djece, niknulo gradilište gdje investitor Rivijera Dubrovnik d. o. o. namjerava podignuti dvojnu stambeno-poslovnu zgradu s podzemnom garažom.
Prisutnost teške mehanizacije, pukotine na fasadi vlastitog doma, kamenčići koji lete naokolo i predstavljaju ozbiljnu opasnost za prolaznike, nisu im jedina briga. Naime, projektom kojeg nisu dobili na uvid, a prema kojem, kako su doznali, uopće o susjednom objektu nije vođeno računa, oduzet će im se pravo služnosti jedinim prolazom do vlastitih vrata.
– Buka je najmanji problem. Nama je tako svaki dan od jutra do večeri. Ja zbog njih moram stajati u vrtu i paziti da ne bi prešli na ovaj prolaz, oduzeli nam pravo na služnost i pokidali vodovodne cijevi – iznosi Batuci s kojim smo, kako bismo porazgovarali, zbog zaglušujuće galame morali izaći u pokrajnu ulicu.
O svemu je obavijestio nadležne institucije od Zagreba, preko Splita do Dubrovnika. Odgovor na njegovu adresu još nije stigao pa je nakon našeg susreta odlučio potražiti osobu na Općinskom sudu koja se voljna prihvatiti ovog slučaja. Naime, sudac koji ga je prvotno zaprimio otišao je na godišnji odmor, doznao je Butuci.
– Zamolio sam gradonačelnika, direktno i preko medija, može li pomoći. Sanitarna inspektorica koja je dala nalog da mogu raditi od 9 ujutro do 14 sati je također otišla na godišnji odmor te je nitko ne mijenja. U gradu nema građevinskog inspektora pa su iz Gradske uprave zatražili pomoć iz Zagreba koja bi trebali stići u nedjelju – iznosi naš sugovornik.
Pozvani su komunalni redari. Upućen je i da su policijski službenici izašli na teren. No, kazali su kako to nije njihova nadležnost. Svi peru ruke te se postavlja pitanje, ističe stanar Solinske, tko im uopće može pomoći.
– Zbog ovog nereda živim u Zagrebu. Moja supruga i ja došli smo ovdje graditi obitelj i raditi. Imamo troje djece. Kupili smo prizemlje i potkrovlje kuće, ali kad smo vidjeli da institucije ne rade svoj posao, zaključili smo da je to nemoguće – rezignirano priča Dejan Butuci čiji prvi susjed je gospar Slobodan Novak.
Slobodan Novak ovdje stanuje već 80 godina. Pamti lice ulice koje se tijekom desetljeća stubokom izmijenilo – na gore, priznaje nam.
– Moja kuća je izgrađena 1906. godine i bila je vlasništvo obitelji Srinčić. Mi smo došli 50-ih prošlog stoljeća. Kao dijete, sjećam se parka u kojeg se ulazilo na donja vrata za koja smo imali ključeve. S vremenom u ovom prostoru izgradilo se deset stambenih objekata. Ovdje živi oko 200 stanara. Otvoren je dječji vrtić. Nažalost, preko puta je odlagalište smeća koje je Grabovica u srcu grada. Vlada strahoviti nered. Arhitekti nemaju riječi. Pokojni inžinjer Bruno Šišić rekao je da Dubrovnik počinje gubiti svoje vizure. To se i dogodilo. Što je najgore prije Domovinskog rata gradnja nije bila dopuštena pa su svi otišli živjeti u Mokošicu, a u zadnjih 20-30 godina unutar samog Dubrovnika napravljene su barem dvije Mokošice. Nije mi jasno tko upravlja tim GUP-om – uznevjereno tumači Novak.
Već mjesec dana trpi nesnosnu buku, trešnju, a u nekoliko navrata zbog puknuća cijevi koju je, napominje, uzrokovao izvođač radova Crivac d. o. o. iz Solina, izgubio je i vodu.
– Naprije su mi kao starijoj osobi rekli nemoj hodit’ vanka jer je epidemija koronavirusa, a sad moram bježati iz kuće. Kad dođem u kuhinju ne mogu slušati ni radio. Nastala su oštećenja na zidovima. Stalno moram popravljati slike jer se od trešnje iskrivljuju. Uglavnom se povlačim u sobu gdje mi je televizija, ali i dalje je situacija neizdržljiva. Tri puta mi je prekinut dotok vode. Morao sam promijeniti sve slavine i vodokotlić. Danima sam čistio mrežicu od ruzine. To su cijevi stare 70 godina za koje oni nisu znali. Kad su ih premostili izlazio je mulj. Ne znam koliko dugo nisam popio čašu vode – ljutito komentira.
Troškove se investitor nije ponudio podmiriti, kaže nam. Intervenirao je Vodovod Dubrovnik, dodaje, ali su tek improvizirali s rješenjem. Cijevi su iskopane te su izložene vremenskim prilikama pa mu u zadnje sa slavine teče samo topla voda.
– Ovo je tragedija za Dubrovnik. U jednoj urbanoj sredini, gradi se garaža na dubini od devet metara. Nitko se nije pitao hoće li za to biti dovoljno struje ili može li kanalizacija prihvatiti toliko stanova. Ne znam tko je radio ovaj projekt, ali o terenu nije vodio računa. Ovo kao da je rađeno za Slavoniju – tvrdi gospar Novak.
Za kraj našeg razgovora sa svojim susjedom Dejanom Butucijem još jednom je apelirao na institucije da im pomognu i omoguće kao do sada korištenje prolaza do vlastitog kućnog praga.