Ima li kakvih problema u TUP-ovom naselju? A, gdje ih nema moje sinjorine – uzvratio nam je jedan taksist tijekom naše reportaže ovim naseljem. U njega smo se odlučile uputiti kako bismo provjerile kako njegovi stanovnici žive, ali i kako gledaju na sve promjene koje se odvijaju oko njihova naselje. Ovaj predio postaje lagano urbanim dijelom gruškog bazena. Dobili su Muzej Crvene povijesti, u staroj tvornici još uvijek djeluje niz udruga, svoje su mjesto ovdje pronašli i novootvoreni lokali pa tako i jedan noćni klub. Sve ovo ne nalazi se doduše u strogom TUP-ovom naselju, takozvanim ‘plavim’ i ‘žutim’ zgradama, ali polako donosi promjene u stilu života njegovih stanovnika. Ovo naselje, iako jako mirno i ugodno za život jer je udaljeno od gradske vreve i prometa kruzerima, ipak, prema rječima stanovnika s kojima smo razgovarali, dosta je zapušteno. U naselju je tek jedna pekara, na čistoći ulica moglo bi se definitivno poraditi, a problem je i neizbježna buka.
‘Stresemo se usred noći’
Naši prvi sugovornici bračni je par koji je iz Zlatnog potoka doselio u TUP-ovo naselje prije 19 godina. Otkako ovdje žive ‘preporodili su se’. U Zlatnom im je potoku postalo nemoguće živjeti. Lijep je to dio Grada, ističu, ali vrlo nepraktičan. Kada bi im došli gosti i prifalilo im, primjerice, kruha, suprug bi sjedao na motor i provozao se polovicom grada do Vojnovića u butigu. Ipak, ni u TUP-u, dodaju, nije sve savršeno.
— Često se ističe kako imamo problema s parkingom, ali zapravo ga je, što se nas tiče, dovoljno. Svatko
koristi svoj parking, iako sve nam se češće ‘ubacuju’ i oni iz okolnih naselja. Ipak, što se tiče buke, sve je gore i gore. Najprije taj novi klub pa pekara Glavinić, ispod onda brod Dubrovnik koji je katastrofa. Ima direktne odvode od pomoćnih motora na samom vrhu i bruji cijelu noć. Toliko je loš, auspusi su mu toliko loše izolirani, sve izlazi gore, a cijela vala vuče i to bruji strašno, ljeti je po noći katastrofa, ne možeš otvoriti prozor. Iz novog kluba čujemo glazbu, ali nije to ništa toliko strašno da nas ometa. Kad je noć i tišina, sve se čuje. Najveći nam je problem smeće, to je katastrofa. Dođe kamion Čistoće u pet ujutro po krupni otpad i baci špaher ili tako što na kamion. Stresemo se usred noći – govori nam ovaj bračni par koji je ipak želio ostati anoniman. Dodaju također da im je inače u TUP-ovom naselju ‘krasno, da je blizu, a opet daleko te da uživaju jer imaju puno zelenila’.
‘Smetaju nam cruiseri’
Ovo naselje privuklo je i brojne turiste, a u našem reportažnom điru susreli smo Francuze Caroline i Sebastiena. S parkingom su se, ističu, odmah snašli jer im je vlasnik apartmana dozvolio da parkiraju na njegovo mjesto. Dobrodošlicom su ‘na prvu’ oduševljeni, ali, jedna ih je stvar pri dolasku jako razočarala.
— Kada smo tek došli, nismo bili oduševljeni vidjeti sve ove brodove u luci. Mi vam to ne volimo. Ne samo da su bučni, već i zagađuju zrak i okoliš. Nama to nije prihvatljivo. Razumijemo da to donosi novac i da je dobro za turizam, ali za okoliš i Zemlju to nije dobra ideja. Ali, ići ćemo u povijesnu jezgru i želimo grad upoznati u cijelosti. I u Francuskoj nam dolaze ovako veliki kruzeri, Korzika i Marseille imaju isti problem. Inače, ne volimo živjeti u gradskim središtima. Živimo u malom gradu Saint-Franc sa samo 140 stanovnika. Ne volimo buku ni gužvu. Zato smo i odabrali TUP, jer je dovoljno daleko od gradske jezgre – govore nam ovi simpatični turisti koji su se iz Francuske prema Dubrovniku uputili osobnim automobilom. Zaustavili su se u Italiji, a potom su prošli cijelu Hrvatsku te će se iz našeg Grada zaputiti natrag u Francusku.
U našem daljnjem điru ‘zavukli’ smo se u samo srce TUP-ova naselja – plave i žute zgrade. Svaka od njih građena je istim stilom te je teško uopće razgraničiti privatni od javnog posjeda. A, ono što ih posebno karakterizira mnoštvo je skalina uz koje se tako teško popeti. ‘TUP-ovo naselje vam je poznato po skalinima’ – otkrila nam je jedna od stanarki žute zgrade. Svaki stan ima svoj ulaz i taracu, a ispred njih po najmanje jedna ‘čuvarica korte’ – mačka. One su, naime, kućne ljubimice, gotovo svakog stanovnika ovog naselja.
Ne trebamo biti grintavi
Na jednoj od takvih taraca u poslijepodnevnom uživanju zatekli smo jednu gospođu sa starijom majkom koje u TUP-ovom naselju žive od 1980.
— Lijepo nam je ovdje živjeti. Samo, prije su se ljudi puno više družili, danas nam to jako nedostaje. Puno je mladih odselilo odavde ili su ženidbom otišli u druge dijelove grada. Imamo velik problem sa smećem. Na cijeli TUP imamo samo dolje na okretištu ona tri kontejnera, ispod parkinga netko tako neodgovorno baca smeće, trunu tamo madraci, razno pokućstvo. A i užasno smrdi. Čistoća dolazi doduše uredno svako jutro, ali svaki dan ista priča jer se ljudi ponašaju neodgovorno. Uvijek se nađe netko tko će baciti gdje bilo građevinski otpad, a to Čistoća ne odvozi. Doduše, nisam baš primijetila da nam Čistoća čisti ulice, na tome bi trebalo malo poraditi – priča nam ova gospođa te dodaje kako joj ne smeta buka iz novog kluba, da čuje glazbu, ali da to nije ništa strašno.
— Ne trebamo opet ni biti grintavi da nam sve živo smeta. Inače, dosta smo stvari ovdje u naselju mi sami napravili, stanari, od asfalta pa do čišćenja, sve u vlastitoj radinosti. Ma ovo vam je jako mirno naselje. Doduše i staro, nema mladih ljudi, ni djece da se igraju na putu. Malo nam dođu unučići i donesu živost – kazuje nam ova stanarka ‘žute’ TUP-ove zgrade.
Sredite nam naselje!
Stanare najviše smeta što im je, kako kažu, ‘cijelo naselje jako šporko’. ‘Muku muče’ s djelatnicima Čistoće i Vrtlara koji bi ih prema svemu sudeći trebali posjećivati češće.
— Nikako da nam dođu iz Vrtlara odrezati ove stare i suhe borove, da nam srede naselje. To je katastrofa. Tu je bio jedan stari požutjeli bor i mi smo stanari morali platiti 2000 kuna da ga uklone. Smeće nam je isto katastrofa, ljudi svašta bacaju u šumicu do kontejnera, dosadilo nam je da nas par stalno čistimo ulicu, nije to naš posao – mišljenja je jedna od stanovnica ovog naselja.
Na nju se pak nadovezala i njezina susjeda istaknuvši kako u naselju vlada opći kaos po pitanju čistoće.
— U gornjem dijelu netko skuplja kolica iz butige, drži ih parkirane do automobila. Ma strašno nam naselje zbog toga izgleda. Motori neregistrirani stoje posvuda i zapriječili su parkirna mjesta. Nitko ne dolazi to pokupiti i uvesti reda. Prije je komunalni redar dolazio i kada bi vidjeli da nema tablice na automobilu ili motoru, dizali su ih. Ne shvaćam zašto je sad to odjednom problem? – pita se ova sugovornica.
Parking je veliki svakodnevni problem i našoj sljedećoj sugovornici, koja nam se s balkona potužila da to u samom početku pri izgradnji naselja nije bilo tako predviđeno.
— Nemam svoga parkinga jer ga je drugi uzeo. Susjeda je legalizirala kuću i apartman i uzela mi parking, ja sada s automobilom nemam gdje. A, komu ću se žaliti. Užas jedan. Kada smo doselili rečeno nam je da nitko neće moći ovdje ovako automobile držati, a sada su zauzeli svaku slobodnu površinu. Došli su s pet auta iz jedne kuće i nanizali ih. Svatko parkira kako ga volja, a ovdje sam starosjedioc. Ne mogu goste dovoditi radi toga, to mi je minus, tko će mi doći ako nemam parkinga. Turisti se iščuđavaju – požalila nam se ova stanovnica TUP-ova naselja.
Iako se oko samog TUP-ova naselja razvijaju brojni sadržaji te otvaraju novi lokali pa čak i muzej, što će znatno podići i poboljšati ponudu ovog dijela Grada, čini se da je ovo naselje, barem za sada, izdvojeno od svega toga. Njegovi stanovnici još uvijek uživaju u svom miru na koji su navikli, a prema svemu što smo tamo vidjeli, čini se da je po pitanju povećanja kvalitete života ponešto zaboravljeno. Stanovnici bi svakako bili puno sretniji i zadovoljniji kada bi se njihovu naselju ponovno vratio sjaj te kada bi se o njemu povelo malo više računa.
Maria Prkut/Leona Rašica
Iz tiskanog izdanja DuLista od 28. kolovoza 2019. godine