Cijenjeni hrvatski kazališni redatelj Ivica Kunčević napustio nas je danas ujutro u 77. godini života.
Dobitnik nagrade Grada Dubrovnika i nagrade ‘Vladimir Nazor’ za životno djelo, iza sebe je ostavio značajan opus kazališnih djela te neizbrisiv trag u kulturnom i umjetničkom životu, kako Grada, tako i cijele Hrvatske.
Nosio je snažnu vezu s Dubrovnikom, osobito s Igrama na kojima je najprije bio asistent redatelja, potom redatelj, a zatim i ravnatelj dramskog programa. Uz brojna uprizorenja klasičnih djela svjetske književnosti te suvremenih hrvatskih pisaca, ustrajno je radio na scenskom promaknuću djela iz dubrovačkog dijela hrvatske književne baštine, zapisali su jednom prilikom iz Igara.
Ivica Kunčević rođen je u mjestu Bartolovec 9. travnja 1945. godine. Diplomirao je 1969. komparativnu književnost i jugoslavenske jezike i književnosti na Filozofskom fakultetu te studirao kazališnu režiju na Akademiji kazališne i filmske umjetnosti (danas Akademija dramske umjetnosti) u Zagrebu, gdje je poslije predavao kazališnu režiju. Kao redatelj isprva je angažiran u Kazalištu Marina Držića u Dubrovniku (1969.–’77.) i u Dramskom kazalištu ‘Gavella’ (1977.–’82.) u Zagrebu, a potom, do umirovljenja 2012., u zagrebačkome HNK-u. Režirao je i u drugim kazalištima. Bio je ravnatelj dramskog programa Dubrovačkih ljetnih igara 2002.–’09. Režirao je oko stotinu predstava različitih žanrovskih i stilskih odrednica, od dječjih (Grigor Vitez, Plava boja snijega) i modernih komada (Eugène Ionesco, Kakav kupleraj) do hrvatskih i svjetskih klasika (Vlaho Stulli, Kate Kapuralica; Sofoklo, Antigona). Sklon je preradbama nekazališnih tekstova (Fjodor Mihajlovič Dostojevski, Idiot ili neophodno potrebno očitovanje) i osebujnim redateljskim čitanjima dramske baštine (Ivan Gundulić, Prikazanje Dubravke ljeta gospodnjega MCMLXXIII). Često postavlja na scenu djela Williama Shakespearea (Macbeth, Henry IV., Romeo i Julija, Troilo i Kresida, Mjera za mjeru, Kralj Lear, Hamlet), Antona Pavloviča Čehova (Ivanov, Višnjik, Tri sestre, Ujak Vanja), Mihaila Afanasjeviča Bulgakova (Zojkin stan, Gospodin de Molière), Marina Držića (Novela od Stanca, Arkulin, Tirena, Skup), pri čemu se posebno ističu dvije režije Dunda Maroja (HNK Zagreb, 1981; Dubrovačke ljetne igre, 2000.) te Iva Vojnovića (Prolog nenapisane drame, Ekvinocijo, Dubrovačka trilogija, Maškarate ispod kuplja), a značajna su mu i uprizorenja Rostandova Cyrana de Bergeraca i Vodopićeve Tužne Jele. Objavio je zbirke teatroloških eseja Ambijentalnost na dubrovačku (2012.) i Redateljske bilješke (2017.), istaknuto je na stranici Enciklopedija.hr.
‘Skitalački poziv…’
Za svoj je umjetnički rad dobio brojne značajne nagrade i priznanja. U prošloj je godini dobio svekoliko umjetničko djelovanje Hrvatskog društva dramskih umjetnika. U lipnju ove godine primio je najviše hrvatsko državno priznanje, nagradu ‘Vladimir Nazor’ za 2021. godinu za životno djelo u kazališnoj umjetnosti. Dobitnik je i Nagrade Grada Dubrovnika za životno djelo za 2021. godinu, za izniman doprinos dramskoj umjetnosti i kulturnom identitetu Dubrovnika te promociji dubrovačke kazališne tradicije i književnog nasljeđa na domaćim i inozemnim kazališnim pozornicama.
U razgovoru za DuList iz 2019. godine, ususret premijeri predstave ‘Ne plaćamo, ne plaćamo’, kojom je obilježio 50 godina umjetničkog rada istaknuo je da je redateljstvo ‘skitalački poziv’.
-Odveo me je i na mnogo udaljenija mjesta. Rođen sam kod Varaždina stjecajem ratnih okolnosti, ali su mi i otac i majka Dubrovčani. Vrijeme ranog djetinjstva pa do odlaska na fakultet proveo sam u Gradu – rekao je tada. Okušao se bio i u glumačkim vodama. Istaknuo je kako je glumio u filmu ‘Kamenita vrata’.
-Nikad nisam imao glumačkih ambicija, ali kada je redatelj Ante Babaja inzistirao da igram glavnu ulogu, ipak je prevladala znatiželja. Rekao sam mu: ‘Na vašu odgovornost, Ante’. I nije ispalo loše – prisjetio se. Naglasio je i kako je odabrao Akademiju jer nije ‘imao hrabrosti konkurirati za arhitekturu’.
-Tek tada sam se zarazio kazalištem, teatrom ‘Igara’ posebno… – rekao nam je u razgovoru iz 2019. godine.
Redakcija DuLista izražava sućut obitelji.