Nakon 45 godina koliko je prikupio novinarskog staža omiljeni novinar i voditelj Radio Dubrovnika Slobodan – Nano Vlašić otišao je u mirovinu. Pitali smo ga najprije kakav je osjećaj.
-Tup i glup, kakav sam i ja. Osjećaj me najbolje opisuje – odgovorio nam je kroz šalu, u svom stilu, Nano koji kaže da se u principu ništa bitnoga nije promijenilo osim količine obveza i visine primanja.
Poznavajući našeg svestranog Nana, nekoć popularnog DJ-a, novinara, voditelja, glazbenika, organizatora raznih javnih događanja… zaključak kako to što je umirovljen ne znači da će mirovati nameće se sam po sebi. Ono što nam je bilo drago čuti, a sigurni smo bit će i njegovoj vjernoj publici, je da će nastaviti biti u timu popularne emisije Radio kavana/Val na valu.
-Ostajem na prijedlog uredništva iz Zagreba. Pomagat ću svojoj ekipi koliko god budem mogao. Ma pomagao bi i da me ništa ne plate! – kaže Nano koji nije od onih koji je oduvijek sanjao i znao svoj životni poziv.
-Ma kakvi! Ja sam se zapravo s tim provukao kroz život kao što sam i u svemu drugom čime sam se bavio bio kao neki slučajni prolaznik, u svemu mi je isto: novinarstvu, glazbi, dočecima. Spontano i upućeno nekakvim sitnim talentima pa sam se tako uspio provući do kraja ovog, kako ga nazivaju, radnog vijeka. Bilo je naravno tu i dosta rada ali bez obzira na zahtjevnost zadataka ja sam ga uvijek obavljao s lakoćom. U ovih 45 godina naravno najteže je bilo ono ratno razdoblje kad je Radio Dubrovnik nesporno odigrao vrlo značajnu ulogu. Tko pamti zna o čemu pričam, a tko ne zna – nek’ ostane u blaženom neznanju, što ću mu ja?! – prisjetio se Nano koji je novinarsku karijeru započeo u Dubrovačkom vjesniku.
-Tražili su lektora i kolektora pa me tadašnjem direktoru Mišu Miliću i glavnom uredniku Nikoli Isufiju preporučio tadašnji predsjednik Vaterpolo kluba Jug jer sam taman bio prestao trenirati. I tako je krenulo. Tu sam, što se reče, ispekao zanat. Jer novinarstvo jest prije svega zanat! Počeo sam u ta neka doba pisati i za Laus – prepričao nam je Nano koji je na Radio Dubrovnik stigao ’82. na poziv Davora Mojaša i Mirjane Rakela.
-Kako sam te sezone bio u Bacusa znali su me kao DJ-a pa su mi prepustili nedjeljnu emisiju Radio Disco Show. K’o sad se sjećam špice koju su izgovarali moj neput Alan i Ivo Marčinko: ‘Uvijek svjež, uvijek nov, Radio Disco Show!’ I tako provodio sam čeljad kroz top liste da bi ’88. dobio stalni posao i postao novinar pripravnik za početak – priča nam Nano kako je to sve počelo.
Ostalo znamo. Prepoznatljiv glas iz etera, sa bine… Čovjek koji nas uveseljava svojim duhom, pozitivom, šalama… Koji je pokrenuo dočeke na otvorenom koji su sada nešto posve uobičajeno a tad s ’94. na ’95., kad su prvi takav doček osmislili i vodili Nano i Gordan Prišlić Vjeverica – pa to je bila senzacija! Odradili su još dva i kad su uputili tu sjajnu priču ‘bandijeru’ su prepustili drugima.
Nana dakle nastavljamo slušati kako brblja u Radio Kavani, pjeva na nastupima svoje ‘DaRive’ i sretati ćemo ga po Stradunu, na kavama… Pa i ono kad prođeš kraj njega i ne skontaš ga a on ti nabaci šalu od koje ti suze krenu niz lice. I nevjerojatno – nepresušan je taj njegov bunar iz kojeg iz vadi. Ekipa DuLista želi mu da više slobodnog vremena kojeg će sada ipak imati iskoristi u svemu što ga veseli a najviše u svojim divnim unučićima koji nona naprosto obožavaju.
-E ma nisam ti ja nono! S obje smo strane baba i dida. A i kako ću ja bit nono kad sam Nano?! – ispravio nas je naš dragi kolega.
NANO VLAŠIĆ POŠAO U MIROVINU Ali nema mirovanja! Slušamo ga i dalje u Radio kavani!
