Dubrovačka psihologinja prof. Nanda Kalafatović, predsjednica Društva psihologa Dubrovnik, dobitnica je prestižnog godišnjeg priznanja struke „Marulić-Fiat Psychologia“ za poseban doprinos hrvatskoj primijenjenoj psihologiji. Prof. Nanda Kalafatović je djelatnica psihijatrijske službe Opće bolnice Dubrovnik. Bavi se savjetodavnim i terapijskim radom s djecom, mladima i njihovim obiteljima. Istakla se svojim sudjelovanjem u nizu preventivnih projekata i programa, organiziranju niza edukacija i predavanja za javnost. Svoj doprinos primijenjenoj psihologiji dala je i svojim stručnim radovima i istraživanjima. Na pitanje što za nju znači ovo priznanje struke odgovara:
– Puno mi znači jer je riječ o nagradi struke. Bila sam ganuta i iznenađena da se moj rad procjenjuje i prati i zaista sam oduševljana s tim da moje kolege percipiraju toliko vrijednim moj rad. To je zapravo nagrada za moj rad na projektima izvan uobičajenog posla, u što sam uložila jako puno energije, ali sam uvijek to radila s nekakvom radoznalošću i ljubavlju, nekako me cijeli taj rad ispunjavao – rekla nam je prof. Nanda Kalafatović.
Na čelu dubrovačkog Društva psihologa je zadnjih šest godina, a prije toga dugi niz godina obnašala je funkciju potpredsjednice Društva. Jedna je od osnivačica Udruge Feniks za zaštitu djece, mladih i obitelji, a bila je i njenom prvom predsjednicom kroz dvije godine.
– Kroz te dvije godine organizirali smo niz edukacija, ne samo za psihologe nego i za stručnjake srodnih struka u koordinaciji s kolegicom dr. Gordanom Buljan Flander. Udruga i danas vrlo uspješno funkcionira s velikim brojem stručnjaka jer su u rad uključeni ne samo psiholozi već i socijalni radnici, defektolozi, logopedi, pedijatri i mislim da je to za naš grad i županiju dosta veliki uspjeh. Kroz udrugu Feniks smo pokrenuli i CAP radionice (Child abuse prevention) za prevenciju zlostavljanja, u čiji sam rad aktivno uključena godinama, a 2011. dobila sam i zahvalnicu udruge ‘Korak po korak’ za aktivno sudjelovanje i provođenje tog preventivnog programa – ističe Nanda Kalafatović, koja godinama izlaže na godišnjim konferencijama hrvatskih psihologa. Njen rad dobrim dijelom usmjeren je na rad s tugujućom djecom u slučaju smrti roditelja, suicida roditelja, a članica je i tima za krizne intervencije u sklopu udruge Dubrovnik zdravi grad.
Tehnologija odigrala negativnu ulogu
Odlazak psihologu bio je svojevrstan tabu, a je li i danas upitali smo prof. Kalafatović.
– U početku je odlazak psihologu zaista bio tabu, ali ljudi su danas dosta educirani. Mediji su tu odigrali dosta veliku ulogu, tako da mislim da više zaista nije. Ljudi se javljaju, dolaze nekad i bez da su upućeni, sami traže uputnice i pomoć za sebe i djecu, adolescenti se i sami javljaju za neke probleme tako da više zaista ne mislim da je to tabu – ističe Nanda Kalafatović.
Rad s djecom uključuje rad od rođenja do 18. godine života, no ima i studenata. Kod djece predškolske dobi najčešći problemi s kojima se susreće u svom radu odnose se na komunikacijske probleme, kod djece školske dobi to su poteškoće učenja, ima tu i konflikata u obitelji, najčešće prije, tijekom i nakon razvoda braka. Ima i ljubavnih problema…
No, vratimo se na komunikacijske probleme. Stručnjaci danas upozoravaju kako su dječje komunikacijske vještine sve više svedene na razinu ‘smajlića’. Razlog tome jest komunikacija putem društvenih mreža, mobitela i ostalih tehnologija modernog društva, koje iziskuju što kraći i brži razgovor.
– To je najviše utjecalo na otuđenje. Ona klasična slika obitelji dosta se razbila i zbog tehnologije, jer mislim da se roditelji sve manje bave djecom i sve su manje na okupu. Odnosno na okupu su, ali svatko radi na svom laptopu, mobitelu… Nažalost toga ima jako puno, pa su stoga i učestale poteškoće u razvoju govora, tako da mislim da je tehnologija odigrala jednu vrlo negativnu ulogu jer je nastalo otuđenje i naravno da to utječe na obitelj – ističe prof. Nanda.
Na pitanje koliko je i zašto važno na vrijeme potražiti pomoć psihologa odgovara:
-Važno je potražiti pomoć na vrijeme jer u razvoju djeteta postoje određene faze. Ako se prođe neka faza razvoja, a nije se djelovalo da se, ako zastoj postoji, pomogne i potakne, kasnije je taj rad dugotrajniji i puno teži. Osim toga, ako čovjek ima neki problem i potisne ga, on zapravo samo raste. Ako se pomoć potraži na vrijeme, nekad i samo jedan razgovor može pomoći čovjeku da sagleda situaciju i vidi koji su mogući izbori i rješenja problema.
Nasilje je ‘žešće’, ali se brže uočava
Dosta se često spominje pojam poremećaja u ponašanju djece i mladih. Brže se reagira kod djece koja prave probleme, koja imaju problem s autoritetima, međutim pitanje je reagira li se na vrijeme s povučenom i izoliranom djecom.
– I tu je krenulo, iako se to kasnije uočava jer takva djeca ne smetaju svojoj okolini. Najteže je njima samima. Djeca koja reagiraju eksplozivno prema okolini, naravno prije se uočavaju, ali što se tiče stručnih službi u školama i vrtićima, svi su već prilično dobro educirani i reagiraju na vrijeme pogotovo one ustanove u kojima postoji kompletan tim stručnjaka. Rade se edukacije sa stručnim službama u školama i vrtićima i svi su dobro uključeni. I na ovoj nagradi trebam zahvaliti svima, svim kolegama iz Društva psihologa, koji su sudjelovali u predavanjima i edukacijama, jer čovjek ne može postići rezultat sam – ističe Nanda Kalafatović.
Još je jedna tema danas vrlo rasprostranjena – vršnjačko nasilje. Je li ono danas eskaliralo, ili se tek o njemu više govori upitali smo dubrovačku psihologicu.
– Vršnjačko nasilje se danas ranije uočava jer posjedujemo više znanja i prije reagiramo, a vršnjačko nasilje postojalo je uvijek. Način izvršavanja tog nasilja je danas, čini mi se, agresivniji i žešći, a i to je potaknuto ovom modernom tehnologijom. Drukčije je to nasilje nego što je prije bilo, malo je ‘žešće i intenzivnije’, a danas se bolje uočava i brže se reagira nego prije. Društvo je senzibiljnije na nasilje, što je dobro pa prije reagiramo – govori prof. Kalafatović.