Sjedimo uz kavu u Orsanu, sretni da nijesmo pirati koji su akostali s nekom sumnjivom jedrilicom. Ipak, na stolu vijemo crveno-bijelu zastavu napravljenu od čačkalice i papira s omota cigareta.
Raspravljamo o mogućim kandidatima za gradonačelnika na sljedećim izborima: krajnje je vrijeme ‘graditi’ novog kandidata (ne baš kako je to Raguž počeo raditi, ali shvaćate o čemu govorim). Brine me da ni nakon pola sata nismo uspjeli pronaći nikog dobrog. Vjerojatni kandidati stranaka koje smo pretresli ipak nisu ono nešto što bismo mi voljeli vidjeti na čelu Grada. Šteta je da je tako teško dobre i časne ljude, s vizijom i integritetom, namoliti da se uključe u politiku radi općeg dobra. Do te mjere smo uspjeli zagaditi politiku i javni rad.
Bliže se parlamentarni izbori, a polarizacija u društvu nikada nije bila veća. Čekam da netko ujutro okrivi pekara da mu je kruh zagorio jer je iz one druge stranke. Napadi ad hominem pljušte na sve strane, prozivaju se lijevi i desni, raspravlja o nepostojećim gospodarskim planovima i populističkim potezima. Pjevušim TBF-ov refren ‘nema nam pomoći…’. Nacionalni slogan sljedećih izbora mogao bi biti onaj iz nekad popularne TV-igrice Hugo: ‘odaberi jedan broj, sigurno ćeš pogriješiti’.
Nakon oštrog upozorenja o lažnim anketama i kako ni njima neće zavarati ovaj narod, suzdržat ću se od prognoza. Ipak, dođe li do smjene državne vlasti, a trenutno su za to velike šanse, bit će to voda na mlin trenutnom gradonačelniku. Realno, nova vlada neće u godinu dana nešto bitno promijeniti jer, bojim se, za to nema niti političke volje, a ni znanja ni programa. Razočarenje birača centra tada je izvjesno, što će netko blagoglagoljiv poput našeg gradonačelnika itekako znati iskoristiti.
Dosadašnje iskustvo nam govori da se većina ostalih kandidata ponašala kao da se natječu za kućni savjet.