Jeste li se imalo začudili optužbama kandidata za saborskog zastupnika mađarske nacionalne manjine koji tvrdi da je njegov protukandidat ‘stvarao’ nove glasače Mađare uz naknadu od tek 200 kuna?
Očito je nešto jako krivo postavljeno u toj cijeloj priči. Jer sa svega 2,5 tisuće glasova izabrani zastupnik mađarske manjine, ne bitno o kome je riječ, osigurao si je zastupničko mjesto, naknadu troškova promidžbe, naknadu za rad zastupnika i plaću. Ovih 200 kuna koje su navodno nuđene (i plaćene) osobama koje nisu Mađari da se tako izjasne i pristupe glasovanju moglo bi se protumačiti kao dobra investicija. A može se to protumačiti kao duboko nemoralan, nečastan čin. Ali koga briga, moral i čast izgleda ne stanuju u hrvatskoj politici.
Jer kako protumačiti navodne stotine tisuća kuna koje su nedavno dane ponovno izabranom saborskom zastupniku, ili registriranje nove stranke na vlastito ime netom prije konstituiranja novog saziva Sabora. Jer ako imaš stranku u trenutku konstituiranja sabora, osigurao si sebi i svojima dodatnu apanažu naredne četiri godine, uvećanu za 10 posto u odnosu na naknadu koju bi primao kao nezavisni zastupnik. Kada te provale mediji, ne koristi praviti se ‘mutav’ i tvrditi da si odustao od zahtjeva (zašto si uopće podnosio zahtjev – nakana je više nego razvidna).
Nitko od političara koji su se ovako zaigrali nije ostavio značajnijeg traga u uređivanju hrvatskog društva. Vjerojatno ni neće, jer zaokupljeni su sobom i svojim vlastitim sitnim probicima. Ovo su pravi politički poduzetnici, na žalost s krivim prioritetima i krivim nakanama. Uz malo populizma, đon-obraz i nekoliko tisuća kuna može se dobiti tako puno. Nitko nam nije kriv što nasjedamo na raznorazne populizme, glasamo protiv ili biramo manje loše opcije i ne kandidiramo se sami.
Zoran Pucarić