Ide mi ovo Čestit Božić pomalo na živce. A što je sa Sretnim Božićem?
U zemlji u kojoj su razlikovni rječnici prodavaniji od rječnika standardnog književnog jezika i čestitke se oktroiraju. Djeca nam u školi uče ‘otvornike’ i ‘zatvornike’ (samo da ne bi učila samoglasnike i suglasnike, jer to valjda podsjeća na neka prošla, mračna vremena, pri čemu otvornik i samoglasnik uopće ne znače isto).
Stoga nije čudno da koristimo riječ koja je nekada davno značila, između ostalog i ‘sretan’, a sada se koristi u nekom sasvim drugom značenju. Koristili su naši stari riječ ‘čestit’ u značenju ‘sretan’ – Nalješković je pisao: ‘Čestit ti od ljeta novoga prvi dan!’ Kod Držića ćemo naći: ‘Sve godište čestito da t‘ bude!’, a kod Gundulića: ‘Zoro lijepa, zoro bijela… hodi draga, hod‘ čestita, zemlja te se uželjela.’
Još gore od ovog ‘Čestit Božić’ mi je dodatak ‘onima koji ga slave’. Božić je blagdan, i tko bi se normalan naljutio ako mu zaželite sretan dan. I ako ne slavi Božić, proživjet će taj dan, neka je i njemu sretan, tim više jer Božić je neradan i moći će ga provesti s obitelji. Nekoć smo kupovali čestitke na kojima je pisalo ‘Sretan Božić i nova godina’ ili samo ‘Sretna nova godina’. Mogli smo birati kome šaljemo koju. Osim nekolicine nadobudnih, ne vjerujem da je itko zamjerio ako je dobio čestitku za Božić, a nije ga slavio.
Odlično je Simke ovo objasnio: ‘Što, ako slučajno božićnu čestitku pročita Židov, Pravoslavac ili ateist, resetirat će mu se mozak na tvorničke postavke? Lijepo čestitaj i dalje nije tvoja briga. Ako netko ne slavi, pročitat će to s istim zanimanjem kao i opis radnog dana Bože Petrova i nastaviti dalje. Inače, imam doma dvoje djece i često se dogodi da jedno od njih jede, a drugo ne. Tada ja kažem ‘dobar tek’ i onaj koji jede kaže ‘hvala’. Ne kažem ‘dobar tek svima koji jedu’ jer bih zvučao kao idiot.’
Zoran Pucarić