Ulicama moga Grada

Nadoknada propuštenog…

boris 03 077

Naravno, svi znamo i svi smo bar jednom čuli onu toliko ponavljanu dojmljivu rečenicu irskog pisca Georgea Bernarda Shawa: "Oni koji traže raj na zemlji trebaju doći i vidjeti Dubrovnik!" kada je 1929. godine punih sedam dana proveo u điru ulicama našeg Grada.

Istina, ima još lijepih i dojmljivih izjava raznih velikana koji su nas posjetili, al' ova nam je baš nekako najčešće pri srcu. Ima i nekih izjava i dojmova koji baš i nisu s toliko oduševljenja, posebno oni našeg velikog pisca Miroslava Krleže, kojem Dubrovnik baš i nije „lego“. Shaw i njegov dojam nam ipak više godi. Rijetko sačuvanu i samim tim izuzetno vrijednu fotografiju velikog pisca „uhvaćenog“ u ulici Od puča na jednom od zidova svoje kuće u Karmenu ima naš dragi Knez Mark Englez. Ma, puno tog sačuvanog i spašenog od zaborava i „reciklaže“ sačuvao je naš Mark. I hvala mu na tom. Kao i na „posudbi“ ove fotografije starog Shawa.

Kraj i početak
   
Kraj ulice Od puča na neki način je i kraj tog velikog labirinta ulica između Pracatove do „zelene place“, Đivove poljane. Ranjina je zadnja u tom nizu. Tu na kantunu hotel je Pucić Palace, kojeg i dalje zovemo „Dubravka“, uz njega se gore placom ide prema Jezuitima. Ravno Od puča pored niza spojenih kuća koje i dalje nose broj i ime te ulice, iako su na placi, dolazi se pred Dvor. A na lijevo, kad se izađe iz Od puča kroz ulicu čudna, ali objašnjiva imena – Lučarica – izlazi se Pred Lužu i pred crkvu Svetog Vlaha i do rovinanog Orlanda. I eto vas na Stradunu. Gdje kreće nova priča. O Gradu, ulicama i čeljadi mu.
Al' ne ide se dalje tako olako. Puno tog naravno ostalo je ne spomenuto, ne dodirnuto u sjećanjima kroz ulice tog labirinta i dijela Grada. Ipak, duga je ulica Od puča, kreće tamo od velike Onorfijeve fontane kad se siđe u Grad s Pila, toliko je duga da kraja priči o njoj nema. Spomenuli smo ih kao klince u igri Iza Roka, čak i u pjesmi, ali dolazi napomena kako su baš u ovoj ulici živjeli braća Baldo i Pero Čupić, vječni dječaci Grada, ali i njegovi sjajni novinari. Priča o velikim meštrima od kolača obitelji Šikić nastavit će se baš tamo kad izađemo na Stradun, kod „Cele“ koja i danas nosi ime jednog od njih, a počeli smo je na spoju Pracatove i Od puča, gdje su nekad davno počeli svojim kolačima vonjat ulice Grada. Tek još jedan spomen na njih ovom reklamom koju čuva dubrovački Arhiv .

Preskočene fotke

U ovom điru ulicama koji ide i ide, ponekad se treba i na tren vratit. Do nekog kvarta i ulice kroz koju smo učinili đir. Pa se vraćamo do Karmena i do ulice Damjana Jude, one koju zovemo i Od akvarija, jer kad već imamo fotografiju velikog Shawa, evo i crteža – fotke našeg velikog Conte Iva Vojnovića. Pomalo skrivena, ali sjajna! U radioni našeg teatra, kod meštara scene i maranguna, gdje svaki dan radi Baldo Braco Dužević.
Iz svoje arhive i škrabica Rokaš Igor Žuvela vadi još jednu fotku za današnja vremena pomalo nevjerojatnu! Igor i dvije rodice u dječjoj igri u nekadašnjem đardinu na vrhu Kneževa dvora! Zelenilo oko njih i pogled na Ploče kakve su nekad davno bile. Pune zelenila i bez kuća. Naravno, malo je tog s te fotke danas preživjelo. Đardin s Dvora još je samo na toj fotografiji. Sve se mijenja pa i mi. U ovom prisjećanju jedna fotka vraća nas iznova na Svetu Mariju; tiramoli spojeni među funjestrama na kojima se suši roba, među njima i bandijera Igara. Sve je manje i tog. Kao i zelenila ispod Mira – zidina, na Buži. Ovih dana tamo je sasječeno pet palmi, bor, smokva… „Why?“ rekli bi u glas i Shaw i naš Mark i mnogi drugi. Da, evo još jedna fotka za kraj prisjećanja na propušteno, opet sa Svete Marije, „zadnja kokoš u Dubrovniku“ piše ispod jedne starog dobrog „Lausa“. I čeljadi je sve manje u Gradu, pa đe ćeš se kokoši više u njem nadat!

Vrijeme im je…

Eto, nadoknadili smo propušteno. Donekle. A pred nama je Uskrs, zadnji su dani pokore i odricanja, pa će mnogi koji su se odrekli razno – raznih svakodnevnih sitnica kao kave, cigara, vina i slično opet doći na svoje i nadoknaditi propušteno. I nakon što se potucaju penganim jajima krenut iznova uvjereni kako su svojom pokorom očistili svoje grijehe. Nek' im bude. I za kraj – na početak, do onih lijepih riječi Shawa o Gradu. Uz pitanje: kad će konačno ovi gore na i u Vladi shvatiti koliko puno Hrvatskoj znači Dubrovnik i kao brand i financijski, koliko joj je dao i davao, te nek' se konačno zamisle na tim i prestanu nas ponižavati i vrijeđati svakim svojim postupkom i odlukom. Vrijeme im je. Kao što je i vrijeme blagdana, stoga sretan vam Uskrs. A onda idemo dalje u đir…

Pročitajte još

NA STRADUNU Na kraju ovoga đira ulicama našeg Grada

Boris Njavro

ULICAMA MOGA GRADA Na Paskovoj poljani, naokolo fontane

Boris Njavro

ULICAMA MOGA GRADA Nikad nikome nemoj natjerati suzu!

Boris Njavro