Malo znano i pomalo već zaboravljeno, ali prvi od tri zabilježena jaka dubrovačka potresa zbio se 17. svibnja 1520. godine, po zapisima poginulo je 17 ljudi, Grad je bio jako razoren i sve kuće unutar Zidina bile su oštećene.
Kao spomen, zapravo zavjet puka, sagrađena je lijepa renesansna crkvica Svetog Spasa, na Placi, pored ulaza sa Pila. Odmah po gradnji crkvice i obnovi Grada Senat je propisao da se na Spasovdan svake godine održi zavjetna procesija preko Grada, a kako veliki broj vjernika nije mogao stati za Svetih misa u tu malu crkvicu, održavale bi se u Male braće.
Drugi jaki potres zabilježen u kronikama Grada, inače rjeđe spominjan, zbio se 28. srpnja 1639., te je i tada oštećeno mnogo kuća „koje su se morale poduprijeti gredama“ kako zapisa Lukša Beritić. Točno 28 godina nakon tog, zbio se i najveći dubrovački potres, Velika trešnja kako je čeljad i danas zove, 6. travnja 1667. godine, o kojoj se zna i najviše. Dodajmo i onaj iz travnja 1979., pa ćemo shvatiti kako živimo u mjesecima potresa, kao što inače živimo u trusnim vremenima.