Dubrovnik je u svojoj dugoj povijesti doživljavao mnogobrojne oluje, ali ono što im se događalo, na današnji dan, 2. studenoga 1906. godine, premašilo je sve dotadašnje, piše Sebastijan Vukosavić u Gradoplovu.
-Dan je bio običan, s manjim jugom, ničim ne nagovještavajući ono što će uslijediti. Oko 20 sati oluja je krenula takvom žestinom da se nitko u gradu nije sjećao sličnog događaja. More je prelijevalo preko zidina, a svakoga trenutka je izgledalo da će se srušiti poznata hridina Penatur. I upravu tu ispod Lovrijenca sedmoro ljudi pokušalo je spasiti barke izvučene na kraj. U jednom trenutku val je poklopio svu sedmoricu, a u ponovnom naletu za jednoga od njih više nije bilo pomoći – val ga je bacio u more, gdje se i utopio. U Kuparima, nošena strašnim vihorom trabakula “Lucietta” bačena je na hridine i u potpunosti uništena, dok se posada srećom uspjela spasiti. Istovremeno talijanski parobrod “Brindisi” na putu za Dubrovnik oluja je zatekla kod Meljina, te ga nasukala, srećom na plićini, te su se putnici i mornari plivajući do kopna spasili. Oluja je trajala samo jedan sat, ali je ostavila strahovite posljedice – stoji u Gradoplovu Sebastijana Vukosavića.
