Na današnji dan 1806. godine, Dubrovčani su francuskoj vojsci otvorili vrata grada i u Dubrovnik je ušlo oko tisuću Napoleonovih vojnika.
Požunskim mirom 1805. godine, između Habsburške Monarhije i Francuske, svu Dalmaciju i Boku Kotorsku dobivaju Francuzi, a jedino je teritorij Dubrovačke Republike ostao samostalan. Pojavom Napoleona s jedne, a slabljenjem Osmanskog Carstva s druge strane, Dubrovačka Republika više nije bila sigurna u ustaljenom sustavu zaštite. Nakon što je Napoleonova vojska ušla u Dalmaciju, nastavila je napredovati prema jugu, s namjerom zauzimanja Boke Kotorske. Međutim, Rusko Carstvo želi zauzeti strateški položaj na Balkanu koji bi ograničio francusko širenje. Zato su poslali flotu na čelu s admiralom Senjavinom, koji je zauzeo Boku Kotorsku, preduhitrivši Francuze.
Neutralna Dubrovačka Republika time se našla ukliještena između dvije velike sile. Sa sjevera su napredovali Francuzi, a s juga je ruska flota nastojala proširiti svoju vlast na Dubrovnik, započevši akciju blokiranjem dubrovačke i gruške luke. Senat Dubrovačke Republike odlučio je prihvatiti Francuze. Otvorili su francuskoj vojsci 27. svibnja 1806. godine vrata grada i u Dubrovnik je ušlo oko tisuću Napoleonovih vojnika, predvođenih generalom Jacquesom Lauristonom.
Rusi nisu bez borbe odustali od Dubrovnika. Započeli su bombardiranje grada s mora, a njihovi saveznici Crnogorci napali su kopneni teritorij Republike. Francuska vojska doista je pružila Dubrovniku zaštitu. Naravno, učinila je to da bi zaštitila svoje interese, a uz to gradu je nametnula namete za izdržavanje vojske koji su financijski potpuno iscrpili Republiku.
Dubrovačka vlada mislila je da će francuski vojnici ostati u gradu samo privremeno, radi pružanja zaštite. U tome su se prevarili. Francuzi nisu napuštali Dubrovnik, nego su, dvije godine kasnije, ukinuli Republiku i uključili njen teritorij u sastav Francuskog Carstva.