Izuzetna fotografija i vrhunac svega onoga izvrsnoga što smo vidjeli povodom obilježavanja VRO Oslobađanja juga Hrvatske.
Koliko je hrvatskih vojnika bilo u Gradu tih tjedan dana priprema svi su vidjeli, a malo tko zna. Koliko primjedbi je na te mlade ljude i njihove zapovjednike bilo od strane građana za ponašanje na ulici, u kafiću, sudjelovanje u prometu? Znamo dobro koliko su truda uložili, ljudi, opreme, tehnike i materijala prevozili i stavili u funkciju besprijekorno, a da nitko nije ni primijetio kako je i njima puhala bura i ‘letjeli’ šatori, ali nisu poletjeli ni u Gospinom polju, ni u još burnijemu Gružu. Sve su obavili besprijekorno! Što sam osjetio kad bi ih sreo i vidio?
Upravo ono čemu sam se nadao da bi u hrvatskom vojniku od nas prvih trebalo ostati ponos, čvrstina, dostojanstvo, odvažnost kad ih sretnete na ulici ili bilo gdje. Istovremeno susretljivost i blagost prema svakomu građaninu, ženi, starijemu, djeci pogotovo. Upravo to smo svi mogli osjetiti, a sigurno i mnogobrojni gosti, koji su se nalazili u Gradu.
Svojim ponašanjem su zatvorili usta svima, s ove ili bilo gdje s druge strane granice, koji su ih nastojali otvoriti i prigovarati, ponajviše iz zavisti i ljubomore što Hrvatska ima takve vojnike. Uzdam se da su nam prava zamjena i vjerujem kako su bolji od nas, a po meni to u današnjim okolnostima pokazuju. U slučaju potrebe to bi i dokazali!
Nema straha, imamo dostojnu zamjenu, što se mene tiče mogu slobodno u ropotarnicu povijesti klasičnog ratovanja, ali ne i odustati od još teže borbe za budućnost Hrvatske vojske u boljoj i slobodnijoj Hrvatskoj. U provođenju te zadaće uvjeren sam imam i dovoljno suboraca!
Piše: Marko Mišo Mujan; Foto: Milan Miki Kovač