MOST-ovi gradski vijećnici Dolores Lujić i Maro Kristić u priopćenju za medije osvrnuli su se na 1047. Festu sv. Vlaha i svečanu sjednicu Gradskog vijeća nazvavši je ‘produženom sjednicom Vlade’.
Priopćenje prenosimo u cijelosti:
‘Uskoro će iza nas biti još jedna Festa Svetog Vlaha, 1047. po redu. Dubrovački puk se i ovaj put, iako je zbog loših vremenskih uvjeta izostala procesija, dostojanstveno i ponosno poklonio svom parcu i zaštitniku i pomolio se za njegov zagovor. U tom ozračju trebalo bi se slaviti i dan Grada, održati svečanu sjednicu gradskog vijeća i dodijeliti nagrade laureatima.
Smatrali smo da nije bilo primjereno reagirati na Kandeloru ni na samu Festu i osvrnuti se na svečanu sjednicu gradskog vijeća Grada Dubrovnika pa to činimo sada kada je i ova Festa pri samom kraju. Dan uoči svečane sjednice u našem Gradu je na zadovoljstvo svih nas održana sjednica Vlade RH na kojoj su doneseni brojni zaključci, uglavnom bajkovitog karaktera s ponekom konkretnom i hvalevrijednom mjerom poput darivanja nekretnina koje bi trebale poslužiti za realizaciju projekata od javnog interesa. Sama sjednica Vlade i nije toliko bitna, koliko je bitno ozračje koje je ona donijela sa sobom. Naši sugrađani koji s nestrpljenjem čekaju Festu Svetog Vlaha doživljavaju je kao događaj međusobnog uvažavanja, skromnosti, tolerancije, duhovnog zajedništva u kojem bi svi trebali biti jednaki, bez razlike na status, zanimanje ili političko opredjeljenje. Smisao svečane sjednice je u veličanju svjetovnog i duhovnog značenja Feste i onoga što Dubrovnik u povijesnom smislu znači te u nagrađivanju pojedinaca koji su svojim radom i djelovanjem na primjer drugima i koji su dali poseban doprinos zajednici.
Nije li smisao Feste Svetog Vlaha kroz povijest bila u izjednačavanju puka i vlastele? Nisu li se na taj dan simbolički služili šporki makaruli kao izraz skromnosti i spremnosti na međusobno uvažavanje i nije li se ta tradicija zbog toga očuvala do danas? Vjerovali smo kako će nakon sjednice Vlade koja je politički događaj svečana sjednica gradskog vijeća biti održana u duhu proslave Feste Svetog Vlaha i onoga sto ona predstavlja jer to je dan ki dohodi nami jednom na godište. Na žalost, svečanu sjednicu Gradskog vijeća Grada Dubrovnika gradska uprava je pretvorila u produženu sjednicu Vlade i ista je nalikovala na centralni politički skup na kojem su se čitali unaprijed pripremljeni politički govori i samo su nedostajale zastave i politička obilježja pa da se ljudi zapitaju jesu li promašili događanje. Vjerojatno po prvi put, a nadamo se i zadnji, Gradska Kavana je uoči sjednice bila rezervirana za predstavnike Vlade, a građani kojima je u tradiciji popiti kavu na Kandeloru na ovom kultnom mjestu su bili u drugom planu.
Umjesto promicanja zajedništva, skromnosti, poniznosti i priznavanja zasluga i onima koji drugačije misle, ovaj put je sjednica Gradskog vijeća osim dijela koji se odnosio na dodjelu nagrada Grada Dubrovnika i nagrade za životno djelo te umjetničkog programa iznjedrila neprimjerenu bahatost koja se očitovala u prisvajanju zasluga za ono što treba i ne treba kao i pokazala tradicionalnu otuđenost vlasti (koja god ona bila) od građana, koju bi barem za Festu trebalo znati zatomiti.
Bilo kako bilo, post festum, čestitke svim laureatima na zasluženim nagradama. Čestitke i gradskoj upravi na dostignućima bez obzira što u njima ima i zasluga prethodnika pa i onih koji su bilo konstruktivni u svojim kritikama uz poruku da bi u svemu trebalo biti malo više poniznosti i zajedništva. Svjesni smo kako to nije lako i kako svi griješimo pa ćemo završiti u šaljivom tonu parafrazirajući dedu Tonija, ako ne znamo vježbajmo, p…. nam materina svima!’