Veliku, okruglu obljetnicu ove godine slavi Ljetna škola filma Šipan. Za nešto manje od tri mjeseca očekuje nas jubilarno, dvadeseto izdanje ove male, ali globalno značajne filmske škole. Tim povodom pripremaju dosta toga zanimljivog, a sve su najavili vizualom za kojeg je zaslužna dubrovačka umjetnica Iris Lobaš Kukavičić. Jedan od osnivača i voditelja filmske ljetne škole, rođeni Šipanjac Miro Bronzić vratio se s nama unatrag i ispričao nam kako je sve krenulo. Ideja o pokretanju Ljetne škole filma stvorila se u zimskom razdoblju, tamo na prijelazu s 2003. na 2004. godinu. Nije trebalo puno vremena pa se tako već u 2004. održala prva filmska škola. Šipan tako već dva desetljeća, svake godine, tijekom deset dana u kolovozu živi za film.
O počecima
Na samim počecima o filmskom stvaralaštvu i edukaciji djece, kad je u pitanju film, Bronzić nije znao ništa. Bio je jedan, kako kaže, ‘obični’ ljubitelj filmske umjetnosti, audiovizualnog stvaralaštva te fotografije’. Njegov partner u organizaciji škole je Nils Neubert, koji živi u Kölnu, no pojedine je godine svog odrastanja proveo na Šipanu, kao i svako ljeto.
—Studirao je povijest u Kölnu, a tih je godina pokušavao upisati režiju. Jedan od njegovih projekata u sklopu upisa studija bilo je snimanje kratkog igranog filma ‘Strah na Šipanu’. Također, bio je dosta uključen u organizaciju filmskih radionica za djecu i mlade u Njemačkoj. U Dom mladeži na Šipanu, u kojem sam tada bio voditelj, došao je s idejom o pokretanju filmske škole na otoku. Meni je to super zazvučalo i sve ostalo je povijest… – priča nam Bronzić. Ideja o pokretanju filmske škole tako se provodila na relaciji Hrvatska – Njemačka. Startali su kao ‘totalni anonimci’.
—Nismo znali što je Hrvatski filmski savez koji nam je kasnije puno pomogao. Nismo imali veze ni s kim. Koga smo god tražili za pomoć, trebalo mi je 15 minuta kako bih se uopće predstavio, a da bih rekao nešto što traje tri sekunde. Radionice na prvoj, povijesnoj ljetnoj školi vodio je naš, danas proslavljeni redatelj Zvonimir Jurić, ujedno i profesor na Akademiji dramskih umjetnosti. Hrvatski filmski savez tada nam je posudio malu kameru. Napravljen je kultni dokumentarac ‘Fabrika’ koji govori o nedostatku dječjeg igrališta u Šipanskoj luci. Vidi čuda, nakon 20 godina ništa se nije promijenilo. Što su bili problemi tada, i sad su! – rekao je.
‘Evo Šipana’
Dječje filmske radionice su, ističe Bronzić, postale na određen način – ‘sociološki fenomen’.
—Nema djeteta na Šipanu koje ne čeka završetak drugog razreda jer to je dobna granica kad se može pohađati naše radionice. Ne radi se samo o djeci sa Šipana, već i o djeci koja su na neki način vezani za otok. Godišnji odmori i ljetovanja dugi se niz godina planiraju prema datumima ‘Ljetne škole filma Šipan’ – ističe nam Bronzić o filmskoj školi koju je dosad prošlo više stotinjaka djece, a većina njih i nekoliko puta.
—Neobavezna forma učenja kroz koju prolaze našim radionicama, jednostavno ispuni njihove ljetne praznike. Radi se po sustavu ‘od ideje do premijere’. Voditelji radionice, koji su profesionalci u svijetu filma, kako u Hrvatskoj, tako i šire, mentoriraju ih tijekom cijelog procesa stvaranja filma. Tijekom prvotnog ‘brainstorminga’ djeci na pamet padaju razne ideje – od rušenja četiri helikoptera u šipanskoj vali do nestanka otoka. Njihove ideje ipak treba ‘staviti u kalup’ i naše produkcijske mogućnosti. Nakon toga slijedi stvaranje scenarija, plan snimanja, kao i biranje lokacija. Puno puta su nam u cijelom tom procesu pomogli i roditelji koji bi, primjerice, ustupili barku za potrebe snimanja. Svakako, poanta je da djeca tijekom snimanja uzmu dosta toga u svoje ruke. Nakon tri do četiri dan snimanja, zadnja dva ili tri dana, odnosno noći (smijeh) ostaju za montažu u kojoj su dosta uključeni mentori, uz suradnju s djecom. I sve kulminira premijerom i svečanom projekcijom radova 14. kolovoza. Tada bude više gledatelja, nego što Šipan ima stalnih stanovnika! – naglasio je Bronzić. Nakon premijernog prikazivanja na Šipanu, ‘život filmova ne staje’ jer ih šalju na niz festivala u zemlji i svijetu.
— Na pojedinim smo festivalima postali prepoznatljivi zbog ljepote kadrova, otoka i prirodnih znamenitosti. Kad krenu prva dva, tri kadra našeg filma, može se čuti često komentar: ‘Evo Šipana’. Biti prikazan na festivalima već je samo po sebi uspjeh, a onda još i dobiti nagradu – neprocjenjivo. Trudimo se ponekad i odvesti djecu na festivale, gdje mogu dobiti ideju za svoje, buduće filmove – dodao je.
‘Najljepša projekcija filma’
Uz razmišljanje o pokretanju radionice, te 2004. godine došli su na ideju o filmskim projekcijama na otvorenom za vrijeme trajanja ljetne škole.
—Na prvoj projekciji se pokazalo kako to neće biti samo nešto popratno radionicama i zanimljivo samo za djecu, već i za sve one koji žive na Šipanu, ili su tada provodili vrijeme na ovom otoku. Osigurali smo tridesetak stolica, a došlo je blizu sto ljudi. Ljudi su morali donositi svoje stolice iz doma. Tada smo rekli: ‘To je to’. Očito ne ide jedno bez drugog. Koncept projekta ‘Ljetne škole filma Šipan’ ostao je isti tijekom svih ovih godina. Znači, tijekom dana odvija se red filmskih radionica za djecu, a uvečer zanimljive filmske projekcije – naglašava. Projekcije se odvijaju u ambijentu pored starog platnja i crkvice Sv. Antuna u Šipanskoj Luci, u blizini mora. Osim navedene, filmove prikazuju i na nekim drugim lokacijama. Tako su Murinu, film Dubrovkinje Antonete Alamat Kusijanović, prikazivali na plaži Priježba.
—Antoneta je rekla da joj je to jedna od ljepših, ako ne i najljepša projekcija filma, što nama, posebno kad znamo gdje je taj film sve prikazan, itekako laska – dodao je.
Harrison Ford na Šipanu
Tijekom svih ovih godina bilo je puno zanimljivih momenata. Sigurno jedna od pamtljivijih situacija bila je dolazak Harrisona Forda i njegove supruge Caliste Flockhart na Šipan. Američki filmski glumac tada je posvetio posebnu video poruku svim polaznicima.
—Ford nije došao na Šipan isključivo zbog ljetne škole. Nekim smo kanalima uspjeli doći do njega, što nije bilo lako. Kad su čuli da netko na otoku radi s djecom na edukaciji o filmu, oduševili su se. Pitao je što može još napraviti, osim pozdravne poruke. Video intervju s njime sigurno je jedan od važnijih događaja – rekao je. Kroz godine je bilo puno značajnih projekcija, kao i gostovanja velikih imena iz hrvatske kinematografije, priča Bronzić.
—U sjećanju mi ipak ostaju krizne godine, kad smo bili na rubu odustajanja, odnosno preskakanja održavanja filmske škole. To je bila 2008., kao i 2020. godina. Sinergija Nilsa i mene te pomoć ljudi sa strane, događaji su koji su nam dali snage za dalje. Također, snage za dalje definitivno nam daju povratne informacije koje nam daju djeca. Osmijesi na njihovim licima tijekom večeri zatvaranja toliko su iskreni. Svaki put kao zvijezde ponosno stižu na premijeru vlastitog filma – kazao je.
‘Imamo dušu…’
Uz Nilsa Neuberta i Mira Bronzića, Ljetnu školu Šipan čini i podržava puno institucija i ljudi, kao što su Grad Dubrovnik, Dubrovačko-neretvanska županija, Hrvatski audiovizualni centar, TZ grada Dubrovnika, Zajednice tehničke kulture Grada Dubrovnika te Dubrovačko-neretvanske županije, Kinematografi Dubrovnik te Udruga Luža. Inače, u suorganizaciji Ljetne škole filma Šipan te posljednje navedene institucije i udruge, rodio se ‘Duff’, što je ‘dobar primjer kulturne suradnje’. Uz navedene institucije, veliki je broj ljudi koji su im kroz sve ove godine bili financijska i moralna podrška.
—Jedan smo projekt koji je i dalje ostao naizgled mal, ali u duši jako velik i značajan na polju kulturnog razvoja publike i edukacije djece te mladih na području filmske i medijske pismenosti. Zašto smo mali, a opet veliki? Zašto smo lokalni, a opet globalno prepoznatljivi? Zato što imamo dušu, imamo tu neku posebnost. Za vrijeme COVID-a, kad je izgledalo da će sve ‘pasti u vodu’ i da se nećemo uspjeti održati minimalistički, naši su bliski ljudi ‘uskočili’ s financijskom pomoći. Pojavio se i anonimni donator te smo uspjeli sve prebroditi. Isto tako, iza sebe imamo podršku lokalne zajednice. Kako je djeci nezamislivo ljeto bez filmske škole, tako i većini ljudi i turista na Šipanu prva polovica kolovoza bez filmske škole ne bi bila ista – dodao je Bronzić.
Veliki jubilej
Pitanje budućnosti filmske škole, nešto je o čemu intenzivno razmišljaju tijekom proteklih godinu dana.
— Pred nama je 20. Ljetna škola filma Šipan koja će se održati u kolovozu. Želimo da sve prođe uspješno, uz posebna obilježja povodom velikog jubileja. Kao što sam rekao, energija koju nam pružaju djeca i publika, daju nam snage kako bismo nastavili dalje. No, razmišljamo o pronalasku osobe koja će pomalo preuzeti organizaciju ili se barem podjednako uključiti, uz našu podršku. Svakako, nećemo se mi tako lako isključiti iz svega – rekao je. Treba istaknuti kako izdaju i monografiju povodom dvadeset godina postojanja filmske škole. Promocija će se održati na idućoj manifestaciji na Šipanu, ali i na sljedećem DUFF-u. Sretan, okrugli rođendan!
MIRO BRONZIĆ
‘Šipan mi je sve’
Organizator Ljetne škole filma Šipan Miro Bronzić, rođen je, odrastao i završio osnovnu školu na Šipanu. Nakon toga se seli u Dubrovnik, pohađa Gimnaziju te živi u Muškom učeničkom domu, a u kojem danas radi. Iako trenutno živi u Župi dubrovačkoj, ne može se dogoditi da vikendom ne pođe na Šipan.
—Za otok sam vezan rodbinski i prijateljski. Šipan mi je sve. Meni je nezamisliv život bez Šipana. Ne bih mogao živjeti negdje, a da svako malo ne dođem na otok – rekao je.
RAZNI PROJEKTI
‘U nas se uvijek traži ono što ne valja’
U Dubrovniku, kako kaže, postoji puno institucija, udruga i predivnih ljudi koji kroz razne projekte rade na edukaciji djece, na raznim područjima. To su među ostalim Centar za mlade, Zajednice tehničke kulture Grada Dubrovnika i Dubrovačko-neretvanske županije, Doma Marina Držića, kao i djelatnici u osnovnim i srednjim školama te učeničkim domovima.
—Mi smo Grad velikih kreativaca, velikih ljudi, ali smo i Grad najvećih njorgala na ovome svijetu. U nas se uvijek traži ono što ne valja – rekao je.