Ženski odbojkaški klub Dubrovnik u idućoj će sezoni nastupati u Superligi. Posljednji put su dubrovačke odbojkašice u najvećem rangu igrale u sezoni 2015./2016.. Do vrhunskog su uspjeha stigle na krilima trenerice Mirjane Vreća.
—Jako je lijep osjećaj biti ponovno u Superligi i natjecati se u najvišem rangu hrvatske odbojke – reći će Vreća koja je trenerica prve ekipe već devet sezona. Svaka godina donosi nešto novo, govori nam.
—Skalin smo gore pa skalin dolje zbog izmjene generacija, na što smo se navikli nakon svih ovih godina. Svaka utakmica je posebna, kao i svaka pobjeda, ali i poraz. Iz svake pobjede i poraza se izvuče nešto novo. Bez zajedništva koje je prisutno u cijeloj ekipi te razumijevanja od najstarije do najmlađe cure te mojih najbližih suradnika, zasigurno ne bi bilo ni ovih rezultata. Ulazak u Superligu izrazito je važan za sport, kao i naš grad – naglašava Vreća. Odbojkašice su prošle godine izborile ulazak u Prvu hrvatsku ligu. U sezonu su, priznaje trenerica, ušle s upitnikom iznad glave jer – nisu znale što ih čeka. No, iz utakmice u utakmicu, njihova je pozicija na ljestvici bila sve bolja. Prije ‘korona razdoblja’ završile su na trećem mjestu, čime su na kraju i osigurale ulazak u Super ligu.
Moje igračice su velike i zrele te znaju kako su samodisciplina i trening jako važni kako bi se mogle nastaviti baviti sportom
—Hrvatski odbojkaški savez je donio odluku o prestanku svih natjecanja te je zaključio tablicu s poretkom u tadašnjem trenutnom stanju. Bile smo na trećem mjestu, a prva je bila zagrebačka Mladost koja se nije mogla plasirati u Super ligu jer je tamo već njihova prva ekipa. Naime, dvije ekipe iz istog kluba ne mogu se natjecati u istom rangu. Tako da je Dinamo, kao drugoplasirani, i mi kao trećeplasirana ekipa ostvarili pravo nastupa u sljedećoj sezoni najvećeg ranga hrvatske odbojke – objašnjava nam Vreća.
Sretna i ponosna
Svoju ekipu opisuje kao odličnu. Bazira se na talentiranim djevojkama iz Grada koje većinom pohađaju srednju školu. Kad je završe, ističe, igračice nerijetko odlaze u druge gradove na fakultete. To je i glavni razlog zbog kojega ne može reći kako će izgledati ekipa za iduću sezonu. No, Vreća je izrazito sretna i ponosna. Zašto?
—Jer su izrasle u vrijedne i marljive djevojke, od koji se dio i vrati u Grad te u svoj matični klub. Inače, riječ je sportašicama koje su velike i zrele te znaju kako su samodisciplina i trening jako važni kako bi se mogle nastaviti baviti sportom. To su primjenjivale i tijekom karantene. Imali mi trening ili ne, one uvijek rade na sebi. Moram biti sretna i zahvalna jer imam takve igračice – ističe Vreća. Kao trener ne voli izdvajati nikoga kao posebno talentiranog jer, kako kaže, odbojka je kolektivni sport.
—Svaka cura pokazuje talentiranost – i ona koja igra, ona koja sjedi na klupi i ona koja samo trenira. Ponavljam, važno je zajedništvo kojim se dolazi do uspjeha – rekla je. Uspješnu budućnost u ekipi vidi i u sportašicama koje dolaze na fakultet iz drugih gradova Hrvatske te ujedno i treniraju u dubrovačkom klubu. Nada se da će, kao i svake godine, pokušati ‘složiti’ jednu dobru ekipu koja će moći parirati najboljim ekipama u Super ligi.
Moj je život sport
Osim što provodi vrijeme na terenu trenirajući mlade odbojkaške nade, Vreća je također i odgajateljica u Dječjim vrtićima Dubrovnik.
—Nekako sam od malih nogu osjećala tu ljubav prema djeci. Već sam u prvom razredu osnovne škole znala s čime se želim baviti, što zvuči čudno, ali znala sam da će me djeca pratiti kroz život – navodi Vreća. Njena je baza u odgoju djece uvijek – sport.
—Moj je život sport, odnosno odbojka. I smatram da se svako dijete treba baviti nekim sportom ili aktivnošću. Pogotovo u današnje doba, kada djeca provode puno vremena uz televiziju ili koristeći mobitele. Sa svojom djecom iz vrtića većinu vremena uvijek sam na otvorenom, ako nam to dozvole vremenske prilike. Već su naviknuli na sat tjelesnog. Može se reći kako imam sportsku grupu (smijeh). Mislim da je to samo veliki plus za njih – ističe Vreća. Svakom se djetetu, kako u dvorani, tako i u vrtićkoj skupini, kaže, mora pristupiti osobno jer je svako jedinstveno na svoj način.
—Na terenu uvijek postoji taj odnos igrač-trener. Ali, s curama koje su godinama sa mnom, razvijem i prijateljski odnos. Njihova sam prijateljica, majka i sestra. Sve u jednom. Trenutno u vrtiću čuvam dijete cure kojoj sam bila trenerica. Lijepo je prolaziti sve sretne trenutke s curama, od zaruka do udaje. Sastavni dio sam njihovog života, kao i one moga – reći će nam.
Loši uvjeti
Odbojkašice vole i žele trenirati te ostvaruju vrhunske rezultate, a Super liga je itekako dovoljan dokaz za to. No, trenerica Vreća bila bi sretnija kad bi njene igračice mogle trenirati u nešto normalnijim uvjetima.
Sportaši i sportašice mukotrpno rade u lošim uvjetima, u zimskom i ljetnom razdoblju, a postižu ne dobre, već izvrsne rezultate. Termina je također jako malo. No, sreća je što među klubovima postoji jako puno razumijevanja pa nerijetko dolazi do zamjene termina
—Imamo jako lošu sportsku dvoranu, odnosno infrastrukturu te je na njoj potrebno raditi. To sport u našem gradu zaslužuje. Imamo toliko ekipa, pogotovo u dvoranskom sportu, koje se natječu u najvišem razredu svojih sportova. Sportaši i sportašice mukotrpno rade u lošim uvjetima, u zimskom i ljetnom razdoblju, a postižu ne dobre, već izvrsne rezultate. Termina je također jako malo. No, sreća je što među klubovima postoji jako puno razumijevanja pa nerijetko dolazi do zamjene termina – naglašava. Nakon dvoranskog treniranja koji traje do kraja školske godine, u ljetnim mjesecima prelaze na pijesak. Uvala Lapad dugi je niz godina bila mjesto okupljanja brojnih odbojkašica i odbojkaša. Obzirom da tamo više nema terena s pijeskom, preselili su se na novo mjesto, u jedan dubrovački hotel.
—Jako bi nam puno značilo kad bismo dobili vlastiti pješčani teren na korištenje. Nadamo se kako će Grad imati razumijevanja i ostvariti nam ovu želju u nadolazećem razdoblju. Trening na pijesku je odlična stvar za djecu. Prođe im dan u zabavi, na zraku su, igraju ono što vole i druže se s onima koje vole – ističe dodajući kako bi se realizacijom pješčanog terena mogli organizirati turniri tijekom ljeta čime bi se stvorio dodatni sportski sadržaj u Dubrovniku.
—Barem naš grad ima odličnu klimu za to. Ako mogu Zagrepčani na Jarunu, možemo i mi – rekla je Vreća.
LJETNA ŠKOLA ŽOK
Dubrovnik vrši upise
Trenerica Vreća ističe kako Ženski odbojkaški klub Dubrovnik vrši upise u ljetnu školu odbojke za sve djevojčice 2013. godište i starije. Treninzi će se održavati u sportskoj dvorani utorkom od 18.30 do 19.30 sati te četvrtkom od 19.30 do 20.30 sati. —Sve zainteresirane cure mogu se upisati u gore navedenim terminima ili se javiti na broj 0981962163. Nadam se kako će ih se što više javiti kako bi postale dio naše odbojkaške bajke – ističe Vreća.
TRENERICA 23 GODINE
Svoje početke u odbojci bilježi od 1986. godine
—Moja mlađa sestra je počela trenirati odbojku, a meni je Linđo bio na prvom mjestu. No, mama i tata su mi rekli: ‘Zašto ne bi i ti probala?’. Pošla sam na trening. Sjećam se da je bio četvrtak – mala dvorana, puno djevojčica, puno lopta šarenih, kako i tad, tako i sad. Igrala sam sve do 1996., a dvije godine kasnije počela sam se baviti trenerskim poslom. Startala sam u lapadskoj školi gdje i dan danas djelujem kao vanjski suradnik. U ŽOK-u sam počela kao trenerica mlađih dobnih kategorija, zatim kao pomoćni trener prve ekipe te druge ekipe – i oboje u kombinaciji. Prije devet sezona postala sam trenericom prve ekipe. Puno toga se dogodilo u posljednje 23 godine otkad sam trenerica. Postala sam i majkom dviju cura te su trenutno obje u odbojci. Sedamnaestogodišnja Martina je sa mnom u prvoj ekipi, a bila je i krenula tatinim košarkaškim stopama, no ipak je odbojka prevagnula. Mlađa Lana je tek počela trenirati – istaknula je.
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju DuLista 10. lipnja 2020.