Novinar i vrsni poznavatelj automobilskog svijeta, Dubrovčanin s dugogodišnjom zagrebačkom adresom Mato Pavličević nedavno se odlučio na veliku životnu promjenu. Jednu od onih promjena o kojoj vjerojatno svi razmišljamo, no potrebno je ‘samo’ napraviti prvi korak. Naime, za iste novce, za koje je iznajmio svoj stan u Zagrebu, unajmio je kuću na kat s okućnicom i vrtom u Gornjoj Bistri. Riječ je o naselju s tisuću stanovnika, smještenom nedaleko od Parka prirode Medvednica te udaljenom tek 15 kilometara ili 40 minuta vožnje autom od centra glavnog grada Hrvatske. Ideja o novoj lokaciji, gdje će provoditi dane, ‘pala’ mu je prvi put na pamet tijekom pandemije koronavirusa.
—Shvatio sam da se sav moj životni prostor, u toj situaciji, svodi na stan i loggiu. Počeo sam razmišljati o tome da se malo maknem. Počeo sam gledati oglase, naišao sam na tu kuću i odlučio se na promjenu – rekao je Pavličević koji se prvog travnja preselio u Gornju Bistru iz užurbane metropole. I nije požalio zbog učinjenog.
—Osjećam se fantastično. Dnevna temperatura je nekoliko stupnjeva ispod one u Zagrebu, a noćna je pogotovo niža jer se kuća nalazi ispod Medvednice. Pa tako po noći treba dekica – reći će nam Pavličević čije su društvene mreže prepune fotografija njegove ‘zelene oaze’.
Kukumari, balančane, tikvice…
Od svoga preseljenja pa do danas, ‘bacio’ se na uređivanje i brigu oko vrta, ali i sadnju raznih kultura. I nije ovo prvi put da se okušao u poljodjelstvu. Kao mali bi provodio ljeta kod babe i djeda u Ošljemu te bi im redovito pomagao u vrtu. Nema što nije zasadio, a sada ubire razne plodove. Kad je krenuo nabrajati sva blaga koja je dobio višemjesečnim trudom i radom, trajalo je to i nekoliko minuta. Bob, niske i visoke mahune, grah, kukuruz, kelj, kukumari, balančane, tikvice, paprike, pomadore, luk, poriluk, rikula, česan, petrusin nekoliko vrsta ljutih papričica i naravno, patate, ali i raštika.
—Ne može Dubrovčanin bez raštike ni u Zagrebu – rekao je. Naš sugovornik, koji se prošle godine ‘bacio’ i u posao s transferima, nedavno se vratio s putovanja dugog pet tjedana po zemljama Balkana. U svakoj bi državi posjetio poljoprivredne apoteke i sjemenare te kupovao njihova karakteristična sjemena. Probat će ih dogodine uzgojiti.
‘Muka živa’
Inače, zemlja oko njegove trenutne kuće desetljećima je bila netaknuta, odnosno neobrađivana, a upravo ju je on ‘stavio u funkciju’.
—Zemlja je stvarno zdrava. Grane se savijaju koliki će biti plodovi. Pomadore su trenutno zelene, a morao sam ih tri puta podvezivati. Sve će popucati koliko će to biti teško. Kad sam vidio koliko je toga izraslo, počeo sam razmišljati o postavljanju plastenika u velikom, neobrađenom polju koje se nalazi blizu kuće. Jedan pametan čovjek je jednom davno rekao da svatko u životu ima tri karijere. Je li mi ovo treća? Vidjet ćemo! Nikad nisam očekivao da bi mi ovo bila treća. No, život je pun iznenađenja (smijeh) – kazao je. Povrće koje je zasadio i u kojem će uživati, potpuno je organski uzgojeno, bez ikakvih kemikalija.
—Sad sam shvatio zašto je organski uzgojeno povrće u butigama tako skuplje! To je muka živa za uzgojiti ako se ne stavljaju kemikalije. Ma čim se nešto posadi, ‘iza kantuna te gledaju’ nametnici – peronospora, uši, puževi, a sad su se pojavili i afrički smrdljivi martini. Još ispod zemlje čekaju voluharice – dodao je Pavličević. Istaknuo je prednost blizine potoka uz kuću po pitanju navodnjavanja.
— Samo uzmem vodu kantom i zalijem. Potok je uvijek pun jer je to sljemenska izvorska voda – naglasio je Pavličević koji znanje i iskustvo u vrtu izmjenjuje sa svojim novim susjedima.
—Njima je smiješno što sam stavio stupove i mreže za visoke mahune. Pa sada izgleda kao da su oko kuće tereni za odbojku – priča nam kroz smijeh i dodaje: ‘Ali napravit će genijalan hlad’. Govori nam i kako je mislio da se susjedi šale kad su mu rekli da je ispod njegovog vrta automobil kojeg je tijekom jedne poplave, još u osamdesetima, donio potok.
—Nakon nedavne kiše izvirili su prvi dijelovi karoserije – rekao je Pavličević.
Mačke Šmizla i Pupsi – presretne!
Ovo je za njega jedno novo, divno životno razdoblje s – manje stresa. Preseljenje mu je uvelike poboljšalo kvalitetu života. Reći će i kako su njegove dvije mačke Šmizla i Pupsi puno sretnije, nego što su bile u stanu u gradu. Ističe nam kako je, poslije potresa u Zagrebu 2020. godine, u kontinentalnom dijelu Hrvatske porasla potražnja za građevinskim zemljištima i kućama.
—Više nije tako ‘fancy’ živjeti u starim, ciglanim zgradama u Zagrebu. Jer, ljudi su shvatili da, em što je nesigurno, em što mogu za jednaku cijenu života u stanu u centru grada, živjeti u kući u izvangradskom području te dobiti svoj mir i slobodu – naglasio je. Rekao je i kako su bližnji uglavnom pozitivno reagirali na njegovu selidbu u mirniji kraj, a mnogi bi i sami to napravili. No, kako kaže, ‘samo’ se trebaju usuditi to i napraviti.
—Sve se može. Ima puno više posla nego u stanu, ali ono što dobiješ zauzvrat – to je neusporedivo i nema svoju cijenu – rekao je Pavličević koji je odlučio u Gornjoj Bistri ostati – do daljnjega. Ako bude mogao, razmislit će i o kupnji kuće u tom dijelu Hrvatske, njegovoj trenutnoj ‘zelenoj oazi’.
Objavljeno u tiskanom izdanju 19. srpnja 2023.