Pročelnik Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku prof. dr. sc. Mato Brautović u utorak je predstavio svoju novu knjiu ‘Povijest interneta u Hrvatskoj: Izvorišta i prvo desetljeće’. Knjiga obrađuje povijesne aspekte, i širi pristup problematici računalnog umrežavanja koje, među ostalim, uključuje prva spajanja i upotrebu interneta u 90-im godinama prošlog stoljeća. Htjelo se pojasniti kako se tehnologija koristi, odnosno kako pojedini politički, ekonomski, kulturni i društveni faktori utječu na prihvaćanje tehnnologija. ‘Zašto neke tehnologije zažive, a zašto neke nikad ne nađu široku primjenu?’, istaknuo je. U prvom dijelu knjige se objašnjavaju projekti koji su se tijekom ’80-ih godina odvijali u okviru Jugoslavije.
-’80-ih godina proteklog stoljeća, internet je bio samo jedna od opcija računalnog umrežavanja u tehničkom i komunikacijskom smislu. Postojalo je drugih pristupa, primjerice, koju su nudili proizvođači računalne opreme, kao što je IBM i europski pristup koji je ‘gurala’ tadašnja Europska ekonomska zajednica. S tim da se taj američki koncept doživljavao kao zastarjeli model. U Jugoslaviji se, s obzirom na položaj kakav je imala, iako je bila komunistička država i nije bila dio komunističkog bloka, koristila razna oprema. Bilo je dopušteno uvoziti opremu sa zapada, odnosno SAD je dopuštao da se izvozi oprema kod nas – rekao je Brautović. Međutim, većina tadašnjeg političkog i korporativnog vodstva testirala je europski princip koji je bio ograničavajući i odnosio se na isključivo velike potrošače, kao što su banke, policija i porezna uprava.
-Zanemareni su mali građani koji su danas najveći korisnici – ističe Brautović. Dolazi do raspada Jugoslavije i Domovinskog rata, projekti koji su bili po uzoru na zapadnoeuropski model ostaju aktivni u Sloveniji i Srbiji, a Hrvatska se našla u vakuumu. O tome se govori u drugom dijelu knjige.
-Institut Ruđer Bošković u suradnji s FER-om i sličnim institucijama u Zagreb odlučuju i kažu da je internet smjer kojim je potrebno ići i razvijati se, a kako bi nadišli medijsku i komunikacijsku blokadu u kojoj se Hrvatska našla 1991. godine. Tako smo za tri godine preduhitrili ostatak Istočne Europe po pitanju spajanja na internet. I danas se to može osjetiti po broju korisnika, ali i korisnika brzog interneta, načinu primjene interneta u poslovanju – rekao je Brautović. Dakle, naglašava, da je ‘internet hrvatski odabir i nije nešto što smo preuzeli iz prethodnog sustava’.
-Institut Ruđer Bošković se formalno kao institucija spojio na internet već u prosincu 1991. godine. To je fenomen. Dok su imali pristup zapadnoeuropskim projektima koji se zovu ‘The European Academic and Research Network’, a poslije njega i svim drugim mrežnim projektima, širili su istinu o Domovinskom ratu, situaciji u Hrvatskoj, žrtvama, što radi JNA… Internet je bio nadogradnja svega toga – dodao je. Tijekom 1991. godine Predrag Pale, Darko Bulat i Ivan Marić dolaze na ideju da osnuju hrvatsku akademsku mrežu CARnet.
-Dakle, usporedno se Institut Ruđer Bošković spajaju na internet, ali nije postojao pravni okvir, institucija koja bi stajala iza njih. Pokreće se CARnet koji se u studenom 1992. godine spaja na internet. Međutim, internet je već bio godinu dana prisutan u Hrvatskoj. Darko Bulat se već u ljeto 1990. godine hakerskim tehnikama spaja na internet preko Amsterdama. Tako da je jako puno paralelnih aktivnosti, ali u svakom slučaju, na formalnoj razini – internet je hrvatski državni odabir – naglasio je.
Uz autora, knjigu su predstavili i recenzenti prof. dr. sc. Nenad Prelog i izv. prof. dr. sc. Domagoj Bebić.