Nitko ne može osporiti potrebu izgradnje novih elektroenergetskih objekata radi zadovoljavanja potrebe za električnom energijom iz vlastitih izvora i smanjenja uvoza. Može li tome doprinjeti HE Ombla, prva podzemna hidroelektrana u Europi i jedinstvena u svijetu?
Sve činjenice po mišljenju nezavisnih i priznatih stručnjaka ukazuju na to da je to rizičan i ekonomski neisplativ projekt. Usprkos tome HEP uporno nastoji progurati ovu gradnju,čak i kad je i EBRD otkazala ugovor o kreditiranju za ovu elektranu smatrajuči je rizičnim i neisplativim projektom nakon ekonomske i financijske analize. Planirana HE Ombla procjenjuje se na 152 milijuna eura, snaga bi joj billa 68 MW, a procijenjena godišnja proizvodnja električne energije 220GWh. Ukupan energetski doprinos elektrane u ukupnom konzumu iznosio bi tek 1,3 posto. Cijena isporučene energije u mrežu trebala bi biti tri puta veća od sadašnje 214 kune/MWh, da bi tijekom 25 godina uz prodaju i vode o čemu se također razmišlja bilo vraćeno tek 37,8 posto incijalne investicije. To znači da bi projekt bio isplativ jedino uz obilnu subvenciju Vlade. Dakle isplativa bi cijena bila 642 kune/MWh, što ipak ne bi garantiralo ekonomsku isplativost projekta, pa bi se mogle potrošiti silne miljarde kuna da bi se dokazala mogućnost podzemne elektrane u kršu. Prema HEP-u trebamo izvesti ovaj ekonomski i tehnički eksperiment da bismo dobili 1,3 posto električne energije više nego što sada imamo. Zahvaljujemo na tome.
Zanimljivo je da je u programu PLANA 21 vladajuće koalicije bilo zapisano kako studija ekonomske isplativosti i studija uticaja na okoliš za ovaj projekt pokazuju da projekt nije ni ekomomski racionalan, a ni ekološki prihvatljiv. Sada nam HEP uz podršku Vlade želi dokazati suprotno tome, pa inzistira na gradnji HE Ombla na čijem projektu rade već više desetaka godina. Projektna ideja je formirati akumulaciju u špiljskom sustavu iz kojeg izvire rijeka Ombla za proizvodnju električne energije u protočnoj hidroelektrani, uz povećanje dobave pitke vode. U tu svrhu predviđa se ugrađivanje podzemne brane u obliku injekcijske zavjese, koja bi omogućila podizanje razine vode do 130 m, što ujedno znači povećanje vodenog tlaka u krškom masivu do 13 ata. Takav projekt ne postoji nigdje u svijetu, osim u nekoliko mediteranskih zemalja i u Kini, ali ovi rade sa samo nekoliko metara u akumulaciji i služe prvenstveno za opskrbu vodom i navodnjavanje, a rijetko za proizvodnju struje. Tu treba imati u vidu i to da je riječ o drugačijim uvjetima i geološkoj strukturi masiva u kojem su stvorene ove akumulacije i kao takvi primjeri ne mogu biti referentni za našu HE.
Ovdje postoji rizik da projekt neće uspijeti i da neće funkcionirati, jer je pitanje hoće li se ostvariti i održavati visina vode od 130 m, obzirom na promjene dotoka vode tijekom godine. Osim toga riječ je i o mogućem prelijevanju na već postojećim izvorima, na nekim povremenim i na nekim novim koji će se otvoriti pod pritiskom vode u tom razgranatom poroznom kraškom podzemlju. Pretpostavlja se da bi akumulacija zauzimala površinu od 600-900 km2. Sasvim je sigurno da tehnički nije moguće na tolikoj površini spriječiti sva moguća neželjena istjecanja u ovom sustavu, a također treba imati u vidu da bi najveći dio akumulacije bio na području BiH.
Ovdje je također potrebno spomenuti slučaj HE Lešće s 43 MW snage na rijeci Dobri, gdje se uz nepriznavanje mišljenja stručnjaka i ovdje izgradila HE na kraškom području temeljem stare neadekvatne projektne dokumentacije iz 1986. godine, pa se može primjerom vidjeti posljedica realizacije štetnog projekta. Došlo je do prelijevanja vode kroz mnoge šupljine i pukotine u kršu, što je dovelo do plavljenja dijelova okolnog tla šuma, oranica i vrtača. Za saniranje pukotina trebalo je injektirati podzemlje uz dvostruko povećanje troškova. Umjesto predviđene sume od 440 milijuna kuna potrošeno je 770 milijuna kuna, bez da su se sanirale ekološke štete. Ove štete su nemjerljive i nažalost trajne i nepovratne. Uništen je prekrasni krajolik i eko sustav kanjona rijeke Dobre, presušili su neki izvori,uništen je riblji fond i ekosustav rijeke, ugroženi su životi ljudi, izazvana je erozija obale rijeke zbog naglog dolaska vodenog vala otvaranjem brane, uz hlađenje vode rijeke i onemogućavanje turizma.
Premda nisu uvjeti u potpunosti isti, ovaj primjer izgleda nije upozorio projektante što može nastati na daleko većoj akumulaciji HE Ombla u krškom sustavu, gdje je mogućnost prelijevanja još veća, što dovodi u pitanje i tehničku izvodivost, a ovaj projekt prema tome čini diskutabilnim eksperimentom, uz velike troškove, a eventalnu izvedbu učiniti u energetskom smislu skromnom i ekonomski neisplativom, isto tako vrlo rizočnom. Ne uvažavaju se i ne preispituju već apriori odbacuju mišljenja iskusnih pa i svjetski priznatih geologa i vrsnih poznavalaca geologije i hidrologije krša kao što su dr. Ognjen Bonacci, dr. Srećko Božičević, dr. Ivo Lučić i dr., odbacuje se mišljenje i stručnjaka iz EBRD-a,koji također smatraju projekt HE Ombla rizičnim i ekonomski neisplativim eksperimentom. Začuđuje ova upornost koju iskazuje HEP pa i Vlada i pitamo se što je sve tome razlog, da se srlja u ovu investiciju po svaku cijenu. Uz ovaj projekt servira nam se i osiguranje dovoljne količine pitke i čiste vode koje bi za Dubrovnik i okolicu osigurala ova formirana akumulacija.
Premda Dubrovnik nikad nije imao problema sa količinom vode. Problem je jedino zamučivanje vode kod velikih kiša, što može riješiti pročistač vode, kojeg godinama čekamo. Nema nikakvih dokaza da bi izgradnja HE spriječila zamučivanje vode. Treba imati u vidu da kvaliteta vode ovisi o stanju u susjednoj BiH,g dje se nalazi najveći dio prirodne akumulacije, a također već godinama govorimo o utjecaju odlagališta otpada na Grabovici, iako je ono na određeni način izolirano. Pitamo se što bi bilo da se voda iz formirane akumulacije približi odlagalištu. Mogućnost da izgradnja akumulacije elektrane izazove jača oticanja vode, preusmjeravanje tokova vode, urušavanje prostora usljed pucanja stijena pod pritiskom dovodi u pitanje sigurnost opskrbu pitkom vodom Dubrovnika i okolice, što HEP ne brine jer svoj projekt smatraju vrsnim i sigurnim.
Ne može se i ne smije zanemariti činjenica da se HE Ombla želi graditi u području zakonom od 1964 g. zaštićenom značajnom krajoliku Rijeke dubrovačke u kojem se ne smije raditi ništa što narušava njen izgled i ljepotu. Premda je u ovom području učinjeno mnogo toga što odstupa od navedenog zahtijeva, ne treba sada devastirati i područje izvora rijeke. Pitamo se tko je mogao dopustiti da se izrađuje ovaj projekt u ovom prostoru? Posebno je diskutabilno da se Studija uticaja elektrane na okoliš iz 1999 g., kada su standardi zaštite bili niži nego danas, temeljna za projekt gradnje, a to nezavisni stručnjaci smatraju još jednim razlogom da projekt treba odbaciti. Nadalje treba naglasiti da bi akumulacija HE Ombla potopila špiljski sustav Viline pećine, koja ima vrlo visoku bioraznolikost te je u planu zaštite kao dio europske mreže zaštićenih područja NATURA 2000. ‘Zavisni’ stručnjaci pokušavaju danas osporiti ovu činjenicu preispitujući slične prirodne sustave ne bi li osporili potvrdu visoke bioraznolikosti ove pećine i tako otklonili i ovaj razlog protiv gradnje elektrane, a također je potvrđeno da nisu provjeravali stanje u dostupnom kanalu u unutrašnjosti masiva na području akumulacije. Ispitano je tek 1 posto područja Omble.
Građanstvu je predočena Studija prihvatljivosti HE Omble na ekološku mrežu, koje je tražilo Ministarstvo zaštite okoliša od HEP-a, što je još jedan problem u postupku odobravanja gradnje gdje investitor izrađuje Studiju. Vrlo značajni problem je činjenica da se elektrana gradi na najtrusnijom području u Republici Hrvatskoj, na što upozoravaju nezavisni stručnjaci. Ne može se sa sigurnošću tvrditi da neće biti nikakvih značajnih posljedica po elektranu i neposredni okoliš u slučaju potresa, jer da su svi elementi elektrane po HEP-u projektirani za najteže potrese. Svakako ne želimo provjeravati u stvarnosti bi li sama akumulacija izazvala potrese, što ipak nije potpuno isključeno prema iskustvima kod gradnje nekih elektrana (npr. HE Bajina Bašta na Drini). Moramo razumjeti zabrinutost i strah stanovnika Dubrovnika, posebno u Rijeci dubrovačkoj gdje živi oko 15000 naših sugrađana, što bi se moglo dogoditi u slučaju potresa. Iz HEP-a nas uvjeravaju da bi izgradnjom HE bila povećana čvrstoća stjenovite mase, pa bi učinci potresa bili manji, te da neće doći do nestabilnosti padina i pojave klizišta.
Neosporno je da bi sredstva predviđena za ovu diskutabilnu elektranu trebalo uložiti u primjenu drugih obnovljivih izvora energije, kao što su vjektroelektrane, primjena sunčevih kolektora i foto naponskih ćelija, obzirom da na našim područjima za to postoje uvjeti uz poštovanje Zakona o zaštiti okolliša. Također je moguće korištenje i biloških ostataka u drvnoj industriji i poljoprivredi za odgovarajuće termoelektrane. Posebno je bitno konačno pristupiti postupcima smanjenja vrlo značajnih gubitaka u sustavu prijenosa i distribucije električne energije koji su duplo veće od gubitaka u Europi i u svijetu, čime bi se sigurno uštedila proizvodnja jedne elektrane poput HE Ombla. Doprinos konzumu električne energije RH izgradnjom ove elektrane bio bi minimalan, dok će sigurnost opskrbe Dubrovnika biti povećana dovršenjem dalekovoda od elektrane Dubrovnik 1 u Platu do Grada, što je trebalo učiniti već od 1968 g. kada je dovršena ova elektrana.
Na osnovu svega trebamo poslušati glas razuma: NE ekonomski visokorizičnom projektu HE Ombla.
Marko Tomić
Stavovi i mišljenja u rubrici ‘Vaše vijesti’ ne izražavaju nužno uredničku politiku redakcije portala dulist.hr, već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora.