Korčulanski plivač Mario Todorović nalazi se u Rio de Janeiru, na svojim trećim Olimpijskim igrama u karijeri, nakon Pekinga 2008. i Londona 2012. godine.
Podsjetimo, Mario je ispunio normu za nastup u disciplini 50 metara slobodno, i to kao jedini hrvatski predstavnik u muškoj konkurenciji (uz njega je jedino kolegica Matea Samardžić). U razgovoru za DuList sjajni 27-godišnjak govori o plasmanu u Rio i dosadašnjoj sezoni te objašnjava zašto će nakon Brazila polako spuštati ritam treninga i s vremenom se umiroviti.
Koliko ste zadovoljni trenutnom formom?
Dosta sam umoran pa iz tog umora treba plivati što je moguće bolje. Na mitinzima u Sloveniji nije bilo baš bajno jer je bilo dosta hladno, uz vjetar i 10 stupnjeva. Zadovoljniji sam nastupima na ‘stotki’ nego na ‘pedesetki’. Državno prvenstvo mi je bila završna provjera da vidim gdje sam s formom.
Ovo će Vam biti treće Olimpijske igre. Svakom sportašu Igre su najveći mogući uspjeh, a Vi ste svoj prvi nastup 2008. godine u Pekingu obilježili i tetovažom. Kako se osjećate pred nastup u Riju?
Olimpijske igre su kruna sportske karijere, krov svih natjecanja na svijetu gdje dolaze samo najbolji. Ove treće su mi, kako sada stvari stoje, posljednje u plivačkoj karijeri. Nakon Rija se povlačim, idem u mirovinu. Nastavit ću trenirati i dalje, ali ne više tolikim intenzitetom. U životu ću imati druge prioritete. Tako da u Rio idem dati sve od sebe u utrci, s osmjehom na licu.
Nastupate na 50 metara slobodno. Što osobno očekujete od svog nastupa?
Nikad se nisam bavio isplivanim vremenima, ali naravno da mi je želja isplivati osobni rekord. Olimpijske igre su doslovno jedno drugo natjecanje, drukčije od Svjetskog ili Europskog prvenstva. U Riju će kvalifikacije biti u podne i 13 sati, dakle ni ujutro ni popodne nego ‘negdje između’, što će mi biti prvo takvo iskustvo. A finala su kasno navečer, u 21 i 22 sata. Od sebe očekujem najbolji rezultat, a što će mi to dati vidjet ćemo. U ‘pedesetki’ te jedna ili dvije greške mogu koštati desetinku, čak i više. Dakle, neki loš start, ulazak u cilj ili nešto usred utrke te može dosta unazaditi. To je ‘pedesetka’, lutrija koja ti puno može donijeti, ali i dosta oduzeti.
Koliko ste dobili suradnjom s Milošem Miloševićem?
S ‘Mićom’ sam surađivao četiri mjeseca prošle godine te odradio odlično Europsko prvenstvo, gdje sam popravio rezultat nakon dvije godine. Sad sam opet s Perom Kuterovcem, od veljače, nakon povratka u Zagreb. Inače, u ovom olimpijskom ciklusu imao sam tri različita trenera. Najprije dvije godine u SAD-u, a potom Milošević i Kuterovac. Na kraju su sve te promjene dobro došle.
Hoćemo li Vas nakon Olimpijskih igara češće viđati na Korčuli?
Ostalo mi je još nekoliko ispita do kraja fakulteta i nakon Olimpijskih igara mi je to glavni cilj. Očekujem diplomu do Nove godine. U pregovorima sam s KPK u vezi trenerskog angažmana u klubu, ali to ćemo sve dogovarati nakon Rija.