Jedna riječ u Francuskom jeziku je usko vezana za naš Dubrovnik. Kako i zašto? – piše gospar Ante I. Curać koji je zapisao vrlo zanimljivu povijesnu priču koju prenosimo u cijelosti.
-Evo male povijesne priče: 1806. godine je general Molitor po nalogu Napoleona otišao s tri pukovnije (oko 1700 vojnika) iz Udina prema Dalmaciji i Boki Kotorskoj, jer su te dvije regije prema ugovoru u Bratislavi pripale francuskom carstvu. U Boku je, medjutim, ušla ruska armada pod zapovjedništvom admirala Sinjavina, što je bilo protivno potpisanom dokumentu. General Molitor je od veljače do početka srpnja u maršu preko Like, Zadra, Splita, Hvara i Stona došao do Dubrovnika, rastjerao crnogorsku vojsku koja je opsjedala Grad s kopna, kao i rusku mornaricu koja ga je opsjedala i bombardirala s mora.
Slovenija, Dalmacija, Dubrovnik i Boka su nakon toga ušle u Ilirsku provinciju, kao dio talijanskog, odnosno francuskog carstva. Maršal Marmont (1774-1852) je postavljen za guvernera iza svoje zasluge u upravljanju novom provincijom dobio je od Napoleona titulu Duc de Raguse. Raguse je u ono vrijeme bilo francusko ime za Dubrovnik.
Marmont je bio veliki prijatelj Napoleona i svoju je vojničku karijeru od oficira do maršala dobio kao izuzetan i hrabar vojnik i strateg, njemu zahvaljujući.
No, početkom travnja 1814 godine, nakon niza poraza koje je Napoleon doživio od strane alijanse Austrija-Rusija-Prusija, kad se je Pariz našao u neprijateljskom okruženju, Marmont je trupekojima je zapovijedao kao šef Napoleonovog generalštabapredaoalijansi, čime je Pariz bio osvojen a Napoleon prisiljen na ostavku. Napoleon je, bijesan na tu izdaju, rekao: ‘Ja sam od njega napravio maršala i vojvodu, a on me je podlo izdao!’
Taj sramotan potezmaršala Marmonta su opisali francuski pisci 19-og stoljeća Edmond Rostand i Paul Adam, unijevši u svoje drame riječragusade = izdaja, raguser = izdati, kao aluziju na čin od Duc de Raguse = Vojvode od Dubrovnika.
Novi izraz je prihvatila Francuska Akademija i on je ušao u riječnik kao sinonim za izdaju, bolje rečeno veleizdaju pa ga se može naći u rječnicima Francuskog jezika, ali na žalost ne i u dnevnoj upotrebi – napisao je Curać.