U staro doba u samostanima je postojala služba ključara, koji bi uvečer u pravilu zaključavao glavna
samostanska vrata i ona se ne bi otvarala sve do jutra.
Ipak, za slučaj da je po noći na vratima samostana zvonio neplanirani gost, bila je obično neka vizualna mogućnost provjere njegova identiteta, prije nego bi se vrata otvorila. Na glavnom ulazu samostana Male braće, za takve slučajeve postojao je, i još uvijek postoji, mali prozorčić u drvenim vratima. Taj otvor korišten je i u slučaju da je netko po noći hitno trebao lijek. Kroz njega se moglo komunicirati s eventualnim noćnim posjetiteljem i kroz njega se izdavao lijek.
U vrijeme nakon što je uređena nova ljekarna 1901., na katu iznad nje, uz laboratorij i arhiv, bila je uređena i soba za dežurnog ljekarnika. Dežurni franjevački ljekarnik koristio je upravo tu infrastrukturu, da bi i po noći bio na usluzi ljudima koji su hitno trebali lijek. Određeni problem nastao je kad je ljekarna 1947. izvlaštena od države, budući da su onda zbog dežurstva u ljekarni, u samostanu po noći morale boraviti strane osobe. Franjevci su ipak uvečer zaključavali svoja glavna samostanska vrata, a dežurstvo je obavljano na način kao i prije, bez mogućnosti da dežurni ljekarnik tijekom noći napušta samostan.
Nakon što bi eventualni noćni posjetitelj pozvonio radi lijeka, ljekarnik je dolazio do otvora u vratima, uzeo narudžbu i poslužio ga kroz prozorčić. U novije doba u ljekarni Male braće, radi istog samostanskog mira, jer ljekarna se nalazi unutar samostana, noćna dežurstva u ovoj ljekarni se ne obavljaju.
Fra Stipe Nosić