Magistrica farmacije Mihaela Gavrić, nakon završenog studija farmacije na Farmaceutsko – biokemijskom fakultetu u Zagrebu se odlučila vratit živjeti i raditi u Grad. Uvijek ju je vukla ljubav prema medicini, biologiji, kemiji, a i ljubav prema pomaganju ljudima. Kemija joj je išla bolje od biologije pa je za Mihaelu jedini logičan slijed bio upisati Farmaciju. Otkrila nam je kakve navike imaju Dubrovčani po pitanju brige o zdravlju, ali i što vole uzimati od dodataka za prehranu.
Slušaju li pacijenti savjete farmaceuta?
Iz iskustva govorim da su ovdje pacijenti dosta otvoreniji prema savjetima farmaceuta nego negdje drugo, kao na primjer u Zagrebu ili Novalji gdje sam odrađivala stručno osposobljavanje. Uvijek imamo različite pacijente tako da gledajući koliko će tko slušati naše savjete, moraš znati procijeniti kakav je čovjek. Mi se baziramo na to da savjet ponudimo, a onaj tko je spreman slušati ga i onaj koga više zanima taj će ga i zatražiti, ali i na kraju krajeva prihvatiti. Mogu reći da je dosta pacijenata slabije informirano što se nekih stvari tiče, ali su spremniji prihvatiti savjet i poslušati nešto više o toj temi.
Zašto mislite da su slabije informirani, tko je tu kriv?
Mislim da je najveći problem u tim nekim rekla kazala pričama gdje se ljudi baziraju na savjete susjeda koji je nešto rekao ili na preporuke neke starije osobe. Tu vidimo razliku u općenito medicinskoj informiranosti, naravno trebamo poštovati tradiciju, međutim medicina je jako napredovala i sada smo više povezani s Europom i sa svijetom, lijekovi su puno dostupniji, tržište je puno veće. Širi je spektar informacija koje su dostupne na kraju krajeva, međutim opet ih je bitno probrati. Ne možemo vjerovati apsolutno svemu što vidimo na mrežama. Tu dolazi do problema jer se primjerice dosta mladih djevojaka okreće nekim kozmetičkim mjerama koje na primjer nisu poželjne za njihovu kožu. Ako je koža u razvoju, a one se pretjerano mažu s raznim kremama s retinolom, tu vidimo pretjeran utjecaj društvenih mreža. Ne možemo reći da svaki pacijent ima isti problem, svaki pacijent je svoja priča i treba se liječiti na prikladan način u čemu bi farmaceut ili liječnik u najboljem slučaju trebao informirati osobu i dati najbolji savjet za njih same.
Svako malo dobivamo obavijesti da nema određenih lijekova. Kako se s time nosite i kako to ljudi prihvaćaju?
S obzirom na to da ja nisam dugo u polju i samoj struci od kolega sam čula kako su te nestašice lijekova prije pandemije COVIDA-19 bile manje, a da je to sada sve više zastupljeno. Bez obzira je li nestašica trenutačno postoji ili ne zamjene su uvijek dostupne i lijekovi se mogu mijenjati međusobno. Pojam generičkog lijeka je po definiciji lijek istog sastava, istog djelovanja i s istim nuspojavama kao i izvorni lijek. Oni se mogu međusobno mijenjati i očekuje se isti ishod liječenja, tako bi i očekivali od pacijenata da budu možda malo više otvoreniji prema tim zamjenama. U slučaju nestašice nekog lijeka njega može i ne biti na tržištu duži niz mjeseci, a ne možemo ostaviti pacijenta bez terapije. Mi pokušavamo informirati pacijente, dosta njih je otvoreno za to, međutim neki se opet bune protiv toga, ali dajemo sve od sebe da im objasnimo kakva je situacija. Neki se okreću tražiti lijekove po drugim ljekarnama i u najgorem slučaju pođu kod liječnika koji im onda prepiše drugi lijek.
Koliko naši sugrađani piju antidepresiva, a koliko lijekova za smirenje?
U ljekarni u kojoj radim, primijetila sam da je jako velik promet antidepresiva. Međutim mogu reći da je najveći promet nekih, kako bi mi farmaceuti rekli, blažih antidepresiva koji imaju jako male spektre nuspojava. Na primjer Elicea što je pod izvornim imenom Escitalopram koji spada u selektivne inhibitore serotoninskih receptora. Elicea je jako lagan antidepresiv i primjena je sve češća na kratko vrijeme u nekim stanjima povećanog stresa, kada ljudi dolaze do ‘burn out’ sindroma ili slično. To kratko vrijeme bi bilo između četiri do šest mjeseci koliko treba čovjeku da se psihički vrati nazad na svoje originalno stanje. Međutim neki ljudi ostanu na toj terapiji antidepresivima duži niz nekad i godina kada im možda nije potrebno. Stvari bi se mogle bolje riješiti na primjer kroz razgovore sa psihologom, a ne nužno primjenom lijekova.
Normabel je diazepam koji uz anksiolitičko ima i miorelaksirajuće djelovanje te je njihova potrošnja zapravo puno veća od antidepresiva. On se jako često primjenjuje kod raznih bolova u leđima, najčešće uštaknuća, što ima savršenog smisla. Međutim ljudi ga krenu piti i kad osjete da im je bolje, često ga nastave piti kroz duže razdoblje i tu dolazi do razvoja ovisnosti. Na to bi trebalo obratiti posebnu pažnju. Normabel se može ukloniti iz terapije, ali proces traje nekoliko mjeseci. Pacijenti često na to nisu spremni s obzirom da u to vrijeme mogu osjetiti treskavice, glavobolje, bolove ili slično što im onda baš i ne ide u prilog. Više bih se okrenula prevenciji. Osobno, kad vidim ljude da preuzimaju Normabele i kad ih pitam je li im to prvi put i kada mi to potvrde, odmah im idem objasniti koji su potencijalni rizici dugoročnog korištenja i kako bi to trebalo primjenjivati tih nekoliko dana dok uštaknuće u pravilu traje. Treba se što prije prebaciti na neke klasične analgetike kao što su ibuprofen, paracetamol i slično. Najbolja bi bila tjelovježba i ispravan način života, eventualno fizioterapija ako je u pitanju neka jača ozljeda, ali nikako okretanje lijekovima koji uzrokuju ovisnosti.
U sezoni smo prehlada i gripe. Ljudi imaju običaj doći k liječniku radi prehlade i odmah pitati antibiotik. Za što se antibiotici u pravilu piju?
Antibiotici su specifični lijekovi koji djeluju na način da ubijaju bakterije, a one su uzročnici bolesti. Kada inficiraju naše tijelo, trebaju se liječiti antibioticima zato što će ih zapravo naš imunološki sustav teže pobijediti nego na primjer viruse. Glavna razlika između virusne infekcije gripe, prehlade i bakterijskih infekcija je u tome da se prehlada, a i gripa javlja kao hunjavica. Tu dolazi do boli u grlu, curenja nosa, bistre sluzi iz nosa, dolazi do povećane tjelesne temperature. Kod prehlade bi to bilo do 38, a kod klasične gripe je poviše 38. Klasične prehlade i gripe prolaze u roku od pet do sedam dana i one se jednostavno rješavaju mirovanjem, čajevima zbog velike rehidracije organizma, raznim antipireticima i analgeticima. U biti samo pomažemo našem tijelu da se ono samo izbori protiv toga. S druge strane bakterijske infekcije su najčešće bakterijske infekcije grla ili pluća što se vidi kroz povećanje limfnih čvorova, kroz visoku temperaturu, bijele naslage na grlu, jako bolno grlo. Na primjer konjunktivitis gdje dolazi do raznih eskudata, to jest razne sluzi koja se pojavljuje i koja nam ukazuje na izlučevine bakterija koje one ostavljaju kao posljedice svog razvoja. Antibiotici djeluju samo na bakterije, na virusne infekcije zapravo neće djelovati, čak ih neće ni skratiti, tako da će se antibiotik bez veze popiti. U pravilu će ljudi eventualno osjetiti olakšanje nakon dva, tri dana, ali to neće biti zbog antibiotika nego unatoč antibiotiku. Zato što se virusna infekcija rješava samostalno, to jest naš stanični imunološki sustav je rješava na svoj način. Antibiotik je tu u pravilu nepotreban kao terapija i tu dolazimo do problema velikog prepisivanja antibiotika.
Postaju li time bakterije otpornije na antibiotike?
Svaki antibiotik kada se primjeni na određenu bakteriju on nju može uništiti i uništiti tu veliku koloniju bakterija. Međutim dovoljno je da jedna bakterija preživi i navikne se na taj antibiotik. Kad preživi, mutira i može nastati nova bakterija. Novi soj te bakterije bit će otporan na taj antibiotik i svakom sljedećom primjenom novog antibiotika imamo sve više mutacija u tim bakterijama, te dolazi do pojma superbakterija. To je i svjetski problem gdje su nama antibiotici sve manje korisni. S obzirom na to da imamo sve ‘jače’ bakterije, predviđanja najnovijih istraživanja govore da ćemo do 2050., 2060. ostati bez antibiotika koji zapravo imaju učinak. Jednostavno, sve će bakterije na njih postati rezistentne. Tu smo i mi krivi, ali zapravo najveći krivac bi bio to što su pacijenti malo preuporni u dobivanju antibiotika, a i možda ih doktori malo lakše prepisuju s obzirom da ti pacijenti nekada znaju biti neugodni. Nažalost, mi farmaceuti opet ne možemo odbiti izdati lijek nekom pacijentu, zato što nemamo taj autoritet.
Kad nama dođe pacijent i želi svoj Sumamed za kojega je dobio recept, a mi vidimo da on samo šmrca, ne možemo mu na to ništa reći nego mu dati upute kako ga piti i objasniti nuspojave. Eventualno preporučiti neke druge mjere za odčepljivanje nosa ili slično. Kod nas u Gradu također imamo taj problem. Ukoliko doktor opće prakse odbije prepisati neki antibiotik, a ne mogu ga dobiti u ljekarni bez recepta, ljudi odlaze u susjednu Bosnu i Hercegovinu te tamo kupe antibiotik bez recepta. Mogu reći da u slučajevima primjene antibiotika kod gripe najveći učinak ima placebo. Ljudi misle da im je bolje od antibiotika, ali nije. Najbolja prevencija prehlada i gripe bi bila redovna higijena, pranje ruku, a kod gripe i cijepljenje. Gripa može biti opasnija kod na primjer nekih ljudi koji imaju podlogu za razvoj teže bolesti, kao što su ljudi koji uzimaju imunosupresive, koji pate od astme, starije osobe ili djeca. Kod njih je opravdana primjena antibiotika kod zaraze virusnim bolestima s obzirom da je kod zaraze virusnim bolestima imunitet nešto suprimiran i onda dolazi do većeg rizika od razvoja bakterijske infekcije. Za primjenu antibiotika potrebno je poći kod doktora da procijeni ozbiljnost situacije. Međutim ako pacijent sam za sebe vidi da se tu nešto počinje razvijati, može doći kod nas u ljekarnu. Imamo razinu znanja i možemo procijeniti je li to virusna infekcija ili ako vidimo da se radi o bakterijskoj infekciji, možemo ih poslati kod doktora da oni izaberu prikladan antibiotik, umjesto da se biraju antibiotici na svoju ruku u susjednoj nam državi.
U porastu je uzimanje melatonina za spavanje ili pak Magnezija noć. Pribjegavaju li ljudi više čistom melatoninu ili će poslušati Vas i uzeti neki biljni pripravak? Kakve su navike spavanja kod nas?
Svi žive ubrzanijim načinom života što je sve češći i veći problem, ne samo kod nas nego i u svijetu. Koliko god mi lagano điravali okolo i bili svi fjakani, opet se radi ubrzano i ljudi koji redovno idu na posao i imaju doma obitelj i brinu se za djecu i roditelje, žive ubrzanim načinom života. Najbolja prevencija nesanice bi bila osnovna higijena sna, udaljavanje od ekrana dva sata prije spavanja, mirnoća duha i tijela prije spavanja. ‘Pomiriti se’ s cijelim danom, proći kroz sve obaveze koje se trebaju za sutra napraviti i jednostavno ne razmišljati o problemima tijekom spavanja. Glavno je ići spavati i buditi se u isto vrijeme. Kada dođe do poremećaja sna, ljudi se najčešće obraćaju nama u ljekarni i mi tu razlikujemo je li problem usnivanja, preranog buđenja, te da li je san nemiran. Čisti melatonin je najbolja opcija ako je problem sna koji je nemiran, koji nije kontinuiran gdje mi imamo buđenja tijekom noći. Melatonin je sam po sebi prirodan ‘hormon spavanja’ koji se luči u mozgu svih nas ciklusno tijekom noći.
Kao dodatak prehrani, on ima pojačan učinak na mozak i pojačano nas ‘tjera’ da idemo spavati, on kao takav nema nekakve jake nuspojave i zapravo je jako dobar kao metoda pravilnog sna. Apeliram na to da se treba voditi higijena sna kao najbolja opcija prevencije. Kao neki drugi dodatak prehrani možemo izdvojiti matičnjak, valerijanu i magnezij.
Valerijana i matičnjak se više upotrebljavaju za smirenje kod nemirnog duha, kod preopterećenih ljudi koji se ne mogu jednostavno dovesti u to stanje usnivanja. Magnezij nam ima najveći učinak na opuštanje mišića. On će pomoći ljudima koji rade fizičke poslove i koji su zapravo fizički iscrpljeni i kojima je teže zaspati zbog nekakvih grčeva koji su im se javili uslijed pretjeranog fizičkog napora tijekom dana.
Dietpharm-ov pripravak Magnezij noć u sebi ima više različitih stvari kao što je melatonin kako bi se održao kontinuiran san, valerijana i B6 koji bi trebali djelovati na smirenje i sam magnezij koji bi trebao djelovati na opuštanje mišića. Ujedinjena je formula tako da recimo pokriva sve. Međutim ja sama općenito ne mogu preporučiti neki pripravak. Ovisi kakve koji pacijent potrebe ima. U biti kakav je njegov dan takva će mu biti i noć. Za svakog pacijenta se preporuka bilo kojeg lijeka daje na temelju razgovora i na temelju upoznavanja njegovih navika, problema, nedavnih nelagoda koje je imao u životu, ponovljenih nelagoda i slično. Najviše naučimo od pacijenta i sukladno tome preporučujemo proizvode kojih na tržištu sada ima sve više i još uvijek su u porastu. San Dubrovčana je, mogla bih reći, malo opterećen, ali ne bih rekla toliko pogotovo preko zime. Preko ljeta je nešto više s obzirom da imamo dulje dane, s obzirom da je sezona svima kaotična, stresna i užurbana. S obzirom da je jako puno ljudi na Normabelima, oni uopće ne moraju dolaziti kod nas, jer ga popiju i pođu spavat. Najveće probleme s nesanicom imaju stariji ljudi, ali to je očekivano s obzirom na njihovu dob. Starija populacija ne radi pretjerano naporne ni fizičke ni psihičke poslove, veći dio dana se odmaraju tako da im i tijelo samo ne traži toliki odmor tijekom noći, a i samim fiziološkim procesima u tijelu kako starimo treba nam sve manje sati sna.