Svaki od projekata koji su posljednjih desetak godina potresali dubrovačku javnost počiva na nedovoljno istraženom okolišu, falsificiranoj dokumentaciji i političkoj korupciji – poručuje u svom otvorenom pismu karstolog dr. sc. Ivo Lučić kojeg prenosimo u cijelosti.
– Mi sada s Lučinim razdoljem radimo isto ono što je rađeno ranih osamdesetih kad je otvarana Grabovica, i na isti način kao za Grabovicu. Tada su u Dubrovačkom vjesniku tvrdili da je Grabovica idealno rješenje. U broju od 31. listopada 1981. izvjestitelj Skupštine općine Dubrovnik i Izvršnog vijeća općine Vicko Matulović izjavio je da se na Grabovici može očekivati samo problem zagađenja zraka od mogućeg samozapaljivanja smeća, a ni to, kaže, nije neki ozbiljan problem jer u blizini nema urbanih sredina. Suprotno od toga, na konkurentskom lokalitetu Miševo prijeti zagađenje zraka, vode i tla, tvrdio je Matulović.
Ocjena za Grabovicu počivala je na elaboratu Građevinskog fakulteta u Sarajevu, koji je utvrdio da s Grabovice nije moguće ugroziti vode Omble i Palate, jer kaže, ‘nagib čitave geološke strukture uvjetuje kretanje podzemnih voda suprotno od pravca mora’.
Ovo je moguće postići samo u narodnoj priči i iz današnje bi perspektive izgledalo smiješno da slično ne zastupa i današnja vlast. Ona je proteklih godina učinila sve da falsificira podatke i pribavi ocjenu kako se Grabovica nalazi u III. vodozaštitnoj zoni.
No, da je Grabovica bjelodano II. zona tvrde svi koje za to treba pitati. Ponajprije, to je elaborat Geoaque iz 2008. Potom, inženjer Tomislav Paviša koji je cijeli svoj vijek istraživao sliv Omble i donosio ocjene na temelju rezultata istraživanja niza bušotina. Konačno, hidrogeolog Ivan Antunović, stručna osoba na elaboratu Ekotoursa koji je gradska uprava uzela kao podlogu za određenje vodozaštitnih zona Omble, kazao mi je da je on u elaboratu napisao da je to II. zona, a nakon što su se tome u Dubrovniku uprotivili, on je napustio projekt iako nije bio isplaćen. Firma koja je bila izrađivač elaborata, Ekotours iz Zagreba, zbog korupcije s Bandićem otišla je u stečaj. Vodovod je studiju unaprijed platio, kad je već Ekotours bio u aferi, pa bilo zanimljivo da Franković objasni tko je završio elaborat i kako se Grabovica našla u III. zoni protivno mišljenju osobe odgovorne za to. Također, sličan iznos Vodovod je platio jednoj tvrtki iz Šibenika za koju nije jasno šta je radila, i koja nakon toga više nije imala nikakvih prihoda. Reklo bi se, fantomska firma.
Konačno, u Studiji utjecaja na okoliš Lučina razdolja, da bi se opravdala ta lokacija, jasno se kaže da se Grabovica nalazi u II. zoni.
To je obrazac kako funkcioniraju svi postupci dobivanja dozvola većih zahvata na dubrovačkom području, uključujući i Lučino razdolje. Laž i falsificiranje podataka dio je svake takve akcije do sada, a zahvati koji se izvode ne mogu imati nikakvo jamstvo da će okoliš uistinu biti zaštićen.
Kad bi neka studija donijela za vlast nepovoljne rezultate, Franković i Dobroslavić bi organizirali novo bojanje podzemnih voda koje bi „popravilo“ rezultate, iako se na takvim lokalitetima uvijek uzimaju najnepovoljniji podaci.
Ništa od toga, eto ti na, ni Sveučilištu u Dubrovniku nije sporno. Oni se ne bi htjeli miješati u svoju odgovornost. Sa Sveučilišta su na moje otvoreno pismo poručili da njihovi članovi nisu za ‘aktivistički angažman na razini dnevnopolitičkih rasprava’ i da tome nikako ne pomažu ‘politikantstvo i prigodno pozivanje na struku’.
Govoreći o svijetu oko sebe sa ‘znanstvene’ visine, pokazali su da ne razumiju javnu ulogu znanosti i važnost medija za funkcioniranje demokracije. To što su nastupali na skupovima izrađivača okolišnih studija, a što daju kao argument, ne znači mnogo, jer izrađivači studija kažu što im grupe moći nalože. Inače drugi put neće dobiti posao. Vlastima je važnije da ih izrađivači studija slušaju, nego da su to poštene tvrtke koje rade po zakonima i plaćaju poreze. Kako bi inače sklapali poslove oko Grabovice s tvrtkom nad kojom se vodi istraga za korupciju. A kako prolaze oni koji imaju moralnog i stručnog dostojanstva pokazao je slučaj hidrogeologa Antunovića, koji je morao otići neplaćena posla. A i s Pavišom su, čim je javno progovorio, počeli besramno brisati podove. Ovakav sustav očekuje, i većinom dobiva, lažne podatke od jednih a šutnju od drugih.
Jedini način da se stane na kraj ovim igranjem sa sudbinom dubrovačkog kraja jest transparentna javna obrana temeljnih vrijednosti prirode i okoliša. Među prvima u toj borbi trebaju biti znanstvenici, vlastitim javnim angažmanom i transferom tih vrijednosti u širu javnost. To je jedna od ključnih obaveza svakog sveučilišta. Ali po tome što Sveučilište u Dubrovniku smatra problemom i kako s ponižavanjem gleda na institut javnosti, moglo bi se zaključiti da je ono manje dio rješenja a više – problema – zaključio je Lučić.
Stavovi i mišljenja u rubrici ‘Vaše vijesti’ ne izražavaju nužno uredničku politiku redakcije portala DuList.hr, već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora